edit |
Src je proto-onkogenska tirozinska kinaza. Src su otkrili Mihael Bišop i Harold Varmus. Za ovo otkriće im je dodeljena Nobelova nagrada za fiziologiju ili medicinu 1989. godine.[1] Ova kinaza pripada familiji nespecifičnih proteinskih tirozinskih kinaza koja se naziva Src familijom kinaza. Otkriće Src porodice proteina je imalo presudnu ulogu u modernom shvatanju rak kao bolesti u kojoj se inače zdrava ćelijska signalizacija pokvari.
Ovaj gen je sličan sa v-src genom Rous sarkoma virusa. Ovaj proto-onkogen može da igra ulogu u regulisanju embrionalnog razvoja i rasta ćelija. Proteinska kinaza koju ovaj gen kodira se može inhibirati fosforilacijom c-SRC kinazom. Mutacije ovog gena mogu da učestvuju u malignom razvoju raka debelog creva. Dve transkriptne varijante koje kodiraju isti protein su nađene za ovaj gen.[2]
Za Src gen je bilo pokazano da interaguje sa GRIN2A,[3][4] C-Raf,[5] CD44,[6] Jedreni translokator arilnog ugljovodoničnog receptora,[7] Aryl hydrocarbon receptor,[7] PDE6G,[8] STAT1,[9][10] EPH receptor B2,[11][12] Androgenski receptor,[13][14][15] Proteinska kinaza Mζ,[16] STAT3,[17] Grb2,[8][18] Beta-3 adrenergički receptor,[19] Kinaza beta adrenergičkog receptora,[8] Receptor epidermalnog faktora rasta,[9][20][21] PTK2,[22][23][24][25][26][27] DAB2,[28] EPS8,[29] Distroglikan,[30] Estrogenski receptor alfa,[13][31][32][33] Estrogenski receptor beta,[13][33] HNF1A,[34] KHDRBS1,[35][36][37][38][39] DDEF1,[40] MUC1,[41][42] PTK2B,[20][43][44] BCAR1,[45][22][46][47][48][24] SHB,[49] PLD2,[50] Faktor responsa seruma,[51] NCOA6,[52][53][54][55] Receptor retinoiske kiseline alfa,[32][56] Protein Viskot-Oldrić sindroma,[57][58] RICS,[59] RAS p21 proteinski activator 1,[60][61] MT-ND2[62] i GNB2L1.[63]