Receptor koji uzrokuje sekreciju hormona rasta
Identifikatori
Simboli GHSR;
Vanjski ID OMIM601898 MGI2441906 HomoloGene57161 IUPHAR: grelin GeneCards: GHSR Gene
Pregled RNK izražavanja
podaci
Ortolozi
Vrsta Čovek Miš
Entrez 2693 208188
Ensembl ENSG00000121853 ENSMUSG00000051136
UniProt Q92847 Q0VBE5
RefSeq (mRNA) NM_004122 NM_177330
RefSeq (protein) NP_004113 NP_796304
Lokacija (UCSC) Chr 3:
173.65 - 173.65 Mb
Chr 3:
27.56 - 27.57 Mb
PubMed pretraga [1] [2]

Grelinski receptor, takođe poznat kao GHSR i receptor za oslobađanje hormona rasta, je G protein-spregnuti receptor koji vezuje grelin kao endogeni ligand[1]. Aktivacija ovog receptora dovodi do sekrecije hormona rasta. GHSR učestvuje u energetskoj homeostazi i regulaciji telesne težine.[2]

Funkcija

[уреди | уреди извор]

Grelin je biohemijski faktor koji reguliše apetit. Njega izlučuju periferni organi. On učestvuje u regulaciji energetske homoeostaze putem vezivanja za receptor za oslobađanje hormona rasta. Posledica aktivacije ovog receptora je sekrecija hormona rasta od strane hipofize.[3] Signalni put koji je aktiviran vezivanjem grelina za hormon rasta oslobađajući receptor, GHSR1a, reguliše aktivaciju nizvodne mitogenom-aktivirane proteinske kinaze, Akt, azot monoksid sintaze, i AMPK kaskade u različitim ćelijskim sistemima.[2]

Jedna od važnih GHSR1a osobina je konstitutivna aktivnost, posedovanje bazalne aktivnosti u odsustvu agonista, što dovodi do visokog stepena internalizacije receptora, kao i signalne aktivnosti.[2] Inverzni agonisti grelinskog receptora mogu da budu od posebnog interesa za lečenje gojaznosti.[4] Smatra se da konstitutivna aktivnost proizvodi tonski signal koji je neophodan za razvoj normalne visine, verovatno kroz efekat na GH osi.[5]

Selektivni ligandi

[уреди | уреди извор]

Mnogobrojni selektivni ligandi GHSR receptora su dostupni. Oni su u razvoju za više oblika kliničke primene. GHSR agonisti imaju apetit-stimulišuće i faktor-rasta oslobađajuće efekte. Smatra se da će oni biti korisni za lečenje propadanja mišića i iznemoglosti kod starostnih i degenerativnih oboljenja. S druge strane, GHSR antagonisti imaju anoreksične efekte i očekuje se da će naći primenu u lečenju gojaznosti.

Agonisti

[уреди | уреди извор]

Antagonisti

[уреди | уреди извор]

Literatura

[уреди | уреди извор]
  1. ^ Davenport AP, Bonner TI, Foord SM, Harmar AJ, Neubig RR, Pin JP, Spedding M, Kojima M, Kangawa K (2005). „International Union of Pharmacology. LVI. Ghrelin receptor nomenclature, distribution, and function”. Pharmacol. Rev. 57 (4): 541—6. PMID 16382107. doi:10.1124/pr.57.4.1. 
  2. ^ а б в Pazos Y, Casanueva FF, Camiña JP (2007). „Basic aspects of ghrelin action”. Vitam. Horm. 77: 89—119. PMID 17983854. doi:10.1016/S0083-6729(06)77005-4. 
  3. ^ Wren AM; Small CJ; Ward HL; et al. (2000). „The novel hypothalamic peptide ghrelin stimulates food intake and growth hormone secretion”. Endocrinology. 141 (11): 4325—8. PMID 11089570. doi:10.1210/en.141.11.4325. 
  4. ^ Holst B, Cygankiewicz A, Jensen TH, Ankersen M, Schwartz TW (2003). „High constitutive signaling of the ghrelin receptor--identification of a potent inverse agonist”. Mol. Endocrinol. 17 (11): 2201—10. PMID 12907757. doi:10.1210/me.2003-0069. 
  5. ^ Pantel J, Legendre M, Cabrol S, Hilal L, Hajaji Y, Morisset S, Nivot S, Vie-Luton MP, Grouselle D, de Kerdanet M, Kadiri A, Epelbaum J, Le Bouc Y, Amselem S (2006). „Loss of constitutive activity of the growth hormone secretagogue receptor in familial short stature”. J Clin Invest. 116 (3): 760—8. PMC 1386106Слободан приступ. PMID 16511605. doi:10.1172/JCI25303. 

Dodatna literatura

[уреди | уреди извор]

Spoljašnje veze

[уреди | уреди извор]