Nazivi | |
---|---|
IUPAC naziv
(2-hydroxy-3-phosphonooxypropyl) (Z)-octadec-9-enoate
| |
Drugi nazivi
LPA
| |
Identifikacija | |
3D model (Jmol)
|
|
ECHA InfoCard | 100.040.631 |
MeSH | lysophosphatidic+acid |
| |
Svojstva | |
C21H41O7P | |
Molarna masa | 436,52 g/mol |
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25 °C [77 °F], 100 kPa). | |
Reference infokutije | |
Lizofosfatidna kiselina (LPA) fosfolipidni derivat koji deluje kao signalni molekul.[3]
Lizofosfatidna kiselina dejstvuje kao potentan mitogen putem aktivacije tri G-protein-spregnuta receptora visokog-afiniteta: LPA1, LPA2, i LPA3 (takođe poznata kao EDG2, EDG4, i EDG7).[4] LPA je isto tako ligand sledećih receptora: LPA4 (p2y9/GPR23), LPA5 (GPR92) i LPA6 (GPR87).
Zbog svoje sposobnosti da stimuliše ćelijsku proliferaciju, aberantna LPA-signalizacija je bila vezana sa rakom na više načina. Deregulacija autotaksina ili LPA receptora moše da dovede hiperproliferacije, što može da doprinese onkogenezi i metastazi.
LPA je mogući uzrok pruritusa (svraba) kod obolelih od holestatičkih (poremećen protok žuči) bolesti.
Nizvodno od aktivacije LPA receptora, mala GTPaza Rho može da bude aktivirana, čime se naknadno aktivira Rho kinaza. Ovo može da dovede do formiranja stresnih vlakana i ćelijske migracije putem inhibicije fosfataze lakog-lanca miozina.
Postoje brojni potencijalni putevi LPA biosinteze. Najpotpunije karakterisana sinteza je posredovana lizofosfolipazom D (autotaksinom), koja odstranjuje holinsku grupu sa lizofosfatidilholina. Lizofosfatidna kiselina je takođe intermedijar u sintezi fosfatidne kiseline.