edit |
Receptor ukusa tip 1 član 3 | |||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Identifikatori | |||||||||||
Simboli | TAS1R3; T1R3 | ||||||||||
Vanjski ID | OMIM: 605865 MGI: 1933547 HomoloGene: 12890 IUPHAR: GeneCards: TAS1R3 Gene | ||||||||||
| |||||||||||
Ortolozi | |||||||||||
Vrsta | Čovek | Miš | |||||||||
Entrez | 83756 | 83771 | |||||||||
Ensembl | ENSG00000169962 | ENSMUSG00000029072 | |||||||||
UniProt | Q7RTX0 | Q925D8 | |||||||||
RefSeq (mRNA) | NM_152228.1 | NM_031872.2 | |||||||||
RefSeq (protein) | NP_689414.1 | NP_114078.1 | |||||||||
Lokacija (UCSC) | Chr 1: 1.27 - 1.27 Mb | Chr 4: 155.23 - 155.24 Mb | |||||||||
PubMed pretraga | [1] | [2] |
Receptor ukusa tip 1 član 3 je protein koji je kod ljudi kodiran TAS1R3 genom.[1][2] Ovaj protein je ljudski homolog mišjeg Sac, glavne odrednice razlike između na slatko senzitivnih i nesenzitivnih vrsta miševa u pogledu njihovih odgovora na suharozu, saharin, i druge zaslađivače.[2]
Ovaj protein je G protein spregnuti receptor sa sedam trans membranskih domena. On je komponenta heterodimernog aminokiselinskog receptora ukusa TAS1R1+3 i receptora slatkog ukusa TAS1R2+3. Ovaj receptor se formira kao proteinski dimer sa bilo TAS1R1 ili TAS1R2. Eksperimenti su pokazali da je TAS1R3 homodimer takođe senzitivan na prirodne šećerne supstance. Po nekim hipotezama homodimer je razlog za različiti kvalitet ukusa šećernih zamena.[3]
G protein spregnuti receptori za sladak i umami ukus se formiraju kao dimeri TAS1R proteina. TAS1R1+3 receptor ukusa je senzitivan na glutamat, kao i na sinergističke molekule koji pojačavaju ukus inozin monofosfat (IMP) i guanozin monofosfat (GMP). Ovi ukus pojačavajući molekuli ne omogućavaju aktivaciju samog receptora, nego pojačavaju odgovor receptora na mnoge L-aminokiseline.[4]
TAS1R2+3 odgovara na prirodne šećere saharozu i fruktozu, kao i na veštačke zaslađivače: saharin, kalijum acesulfam, dulcin, gvanidinosirćetna kiselina.[5]