| ||||||||||||||||||||||
| ||||||||||||||||||||||
| ||||||||||||||||||||||
|
Proteazom-aktivirani receptori su potfamilija G protein-spregnutih receptora koji se aktiviraju odsecanjem dela njihovog ekstracelularnog domena. Oni su visoko izraženi u trombocitima, ali takođe i u ćelijama endotela, miocitima i neuronima.[1]
Poznata su četiri proteazom-aktivirana receptora (PAR). Oni su numerisani od jedan do četiri. Ti receptori su članovi sedam transmembranske G-protein spregnute receptorske superfamilije, i izraženi su u mnogim delovima tela.
PAR receptori se aktiviraju dejstvom serinskih proteaza, kao što su trombin (sa dejstvom na PAR receptore 1, 3 i 4) i tripsin (PAR 2).[2] Ovi enzimi odsecaju N-terminus receptora, koji zatim deluje kao ligand. U odsečenom stanju, deo samog receptora je agonist, što izaziva fiziološki respons.
PAR familija deluje putem G-proteina i podjedinice (cAMP inhibicija), 12/13 (Raf/Ras aktivacija) i q (kalcijum signalizacija).
Ćelijski efekti trombina su posredovani proteazom-aktiviranim receptorima (PAR). Trombinska signalizacija u trombocitima doprinosi hemostazi i trombozi. Endotelni PAR receptori doprinose regulaciji vaskularnog tona i permeabilnosti, dok u vaskularnim glatkim mišićima oni posreduju kontrakcije, proliferaciju, i hipertrofiju. PAR receptori doprinose proinflamatornom odgovoru kod ateroskleroze i restenoze. Nedavna istraživanja su takođe ukazala na uticaj ovih receptora na rast mišića, i diferencijaciju i proliferaciju koštanih ćelija.[3]
U T ćelijama, aktivacija PAR1, PAR2 i PAR3 receptora indukuje tirozinsku fosforilaciju VAV1 proteina. Aktivacija PAR receptora takođe dovodi do povećanja tirozinske fosforilacije ZAP-70 i SLP-76, dva ključna proteina u TCR signalizaciji.[4]