IUPAC ime | |
---|---|
(2R,3R,4S,5R)-2-(6-amino-9H-purin-9-il)-5-(hidroksimetil)oksolan-3,4-diol | |
Klinički podaci | |
Kategorija trudnoće |
|
Način primene | IV ili injekcija |
Pravni status | |
Pravni status |
|
Farmakokinetički podaci | |
Bioraspoloživost | Brzo se odstranjuje iz cirkulacije putem ćelijakog apsorpcije |
Vezivanje proteina | Ne |
Metabolizam | Brzo se konvertuje u inozin i adenozin monofosfat |
Poluvreme eliminacije | plazma < 30 sekundi - polu-život < 10 sekundi |
Izlučivanje | može da napusti ćelije nepromenjen ili degradiran u hipoksantin, ksantin, i ultimatno uričnu kiselinu |
Identifikatori | |
CAS broj | 58-61-7 |
ATC kod | C01EB10 (WHO) |
PubChem | CID 60961 |
DrugBank | DB00640 |
ChemSpider | 54923 |
UNII | K72T3FS567 |
Hemijski podaci | |
Formula | C10H13N5O4 |
Molarna masa | 267,241 g/mol |
|
Adenozin je nukleozid koji se sastoji od molekula adenina vezanog za ribozni šećer (ribofuranozu) putem β-N9-glikozidne veze.[1][2]
Adenozin ima važnu ulogu u biohemijskim procesima, poput transfera energije adenozin-trifosfat (ATP) i adenozin-difosfat (ADP), kao i u transdukciji signala putem cikličnog adenozin monofosfata, cAMP. On je takođe inhibitorni neurotransmiter, za koji se smatra da učestvuje u promovisanju sna i supresiji uzbuđenja.
Adenozin se često označava sa Ado.
Adenozin je endogeni purinski nukleozid koji modulira mnoge fiziološke procese. Ćelijska signalizacija adenozinom se javlja putem četiri podtipa adenozin receptora (A1, A2A, A2B, i A3).[3]
Ekstracelularne koncentracije adenozina normalnih ćelija su približno 300 nM; međutim, u odgovoru na ćelijska oštećenja (npr. u inflamatornim ili ishemijskim tkivima), te koncentracije se brzo povišavaju (600–1,200 nM). U pogledu stresa ili ozlede, funkcija adenozina je prvenstveno citoprotekciona prevencija oštećenja tkiva tokom slučajeva hipoksije i ishemije. Aktivacija A2A receptora proizvodi mnogobrojne response koji se generalno mogu klasifikovati kao antiinflamatorni.
Adenozin se smatra antiinflamatornim agensom, što se realizuje njegovim dejstvom na A(2A) receptor.[4][5] Za topikalni tretman adenozinom rana na stopalu izazvanih šećernom bolešću je bilo pokazan na laboratorijskim životinjama da drastično poboljšava popravku tkiva i rekonstrakciju. Klinička istraživanja topikalne administracija adenozina su u toku.
Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja). |