Zastava pokreta transrodnih osoba
Znak transrodnih osoba

Transrodnost je pojava kod koje rodni identitet osobe nije u skladu sa spolno uvjetovanim tradicionalnim rodnim ulogama; često se koristi kao sveobuhvatni termin za različite načine iskazivanja rodnih identiteta koji su drukčiji od tradicionalno uvjetovanih uloga.[1]

Američka psihološka asocijacija u Smjernicama za rad s LGBT osobama iznosi da bi praktičari trebali koristiti riječ "rod" na način da se taj pojam odnosi na "ponašanja, osjećaje i ponašanja koja određena kultura povezuje s biološkim spolom osobe. Ponašanje koje je kompatibilno s kulturalnim očekivanjem naziva se rodno-sukladnim; ponašanja koja se sagledavaju kao nekompatibilna s tim očekivanjima predstavljaju rodnu nesukladnost. Rodni identitet se odnosi na odnos prema sebi kao muškoj, ženskoj ili tranrodnoj osobi. Kada rodni identitet i biološki spol osobe nisu usklađeni, pojedinac se može identificirati kao transpolna osoba ili nekim drugim transrodnim identitetom."[2]

Rod

Mars i Venera u kombinaciji - simbol transrodnosti

Rodne uloge i rodno izražavanje - tradicionalni pogled, no one se mijenjaju stoljećima, a pogotovo zadnjih desetljeća, i žene i muškarci se pomalo oslobađaju očekivanih rodnih uloga te proširuju njihovo razumijevanje.

Rodne uloge danas nisu simetrične, kao gore na slici; već su se žene izborile za širenje rodnog izražavanja, za razliku od muškaraca koji nisu uložili jednaki napor. Na primjer ulazak žena u sferu politike, poslovni sektor i neka druga tradicionalno muška područja. Analogno tome, upravo patrijarhalni poredak muške dominacije i moći koji većina muškaraca uživa glavni je uzrok nevelikog odstupanja muškaraca od očekivane rodne uloge, koja ionako predviđa povlašten status.

Rodne uloge i rodno izražavanje danas - u ne tako dalekoj prošlosti, bilo je nezamislivo da žene nose hlače ili se bave bilo kojom aktivnošću koja je prepisana muškoj rodnoj ulozi. Fiksno određenje rodnih uloga i kodeks nalagali su da muškarci nose hlače, a žene suknje, kršenje tih normi može se sagledati kroz kontekst transrodnosti - jer osobe koje prelaze granice konvencionalnih definicija "žene" i "muškarca" jesu transrodne. Dakle, žena koja je u prošlom stoljeću nosila hlače (ili muškarac koji danas nosi suknju) kršila taj kodeks rodnih uloga, ponašanja i izražavanja, bila je transrodna.

Razlika je od tradicionalne rodne slike i ove današnje (vidi gornje slike) u tome što je rodna granica i rodna podijeljenost manje kruta za žene, a sve to pokazuje da rodne uloge nisu fiksne. Sa samom transformacijom roda, mijenja se i koncept transrodnosti pa tako danas ne smatramo žene koje nose hlače transrodnima jer takvo rodno izražavanje danas ulazi u prihvatljive norme ženskog rodnog identiteta i ponašanja. Sva ponašanja, identiteti, izražavanja i prisvajanje rodnih uloga koje "prelaze", negiraju ili današnju sliku rodno prihvatljivog ponašanja i rodno prihvatljivih uloga mogu se smatrati transrodnima.

Krovni termin za sve ove identitete jest: LGBTIQ, ova skraćenica je složena od sljedećih riječi: Lezbijke,Gejevi, Biseksualne, Transrodne, Interseksualne i Queer osobe.

Transvestit i transvestitkinja

Transvestit je osoba koja ima poriv da se oblači u odjeću “suprotnog” roda. Ovaj termin se uglavnom koristi za (heteroseksualne) muškarce i starijeg je izdanja.

U popularnoj kulturi homoseksualne osobe koje oblače odjeću "suprotnog" roda, najčešće u svrhu nastupa (političkog ili zabavnog), za razliku od prvih koji to radi zbog seksualnog uzbuđivanja, nazivaju se drag queens i drag kings.

Transrodni pokret

Transrodni pokret uključuje najrazličitije oblike rodnog i spolnog izražavanja i identificiranja a koji su redovno u neskladu sa zadanim, tradicionalnim i heteroseksualnim rodnim ulogama i identitetima. Iako gej i lezbijska zajednica trenutno pokazuje sve veće razumijevanje za pitanja transrodnosti od heteroseksualne većine, važno je napomenuti da su upravo nakon nastanka gej i lezbijskog pokreta 1969. transrodne osobe, koje su uostalom pokrenule, bile isključene zbog percepcije lezbijki i gejeva koji su pod utjecajem dominantnog polarnog poimanja roda i spola zaključili da transrodne osobe previše odstupaju od koncepta "normalnosti" kojem oni zapravo sami teže.[nedostaje izvor]

Transrodni pokret, zajedno s queerom i problematikom interseksualnosti najviše utječe na promišljanje o rodnoj i spolnoj binarnosti, odnosno njezinoj dekonstrukciji.

transseksualnost i transseksualna osoba

transseksualna osoba je ona transrodna osoba koja ima jasnu želju i namjeru da promijeni svoj spol, kao i osoba koja je djelomično ili potpuno modificirala (uključuje fizičku i/ili hormonalnu terapiju i operacije) svoje tijelo i prezentaciju, izražavajući svoj spolni i rodni identitet i osjećaj sebe.

Spolna tranzicija je dugogodišnji i često neugodan proces. Da bi transseksualna osoba dobila hormonalnu terapiju ili da bi joj bio dozvoljen genitalni krurški zahvat ona mora prvo dobiti dijagnozu "poremećaja spolnog identiteta". Nakon toga psihijatrija često nalaže transseksualnim osobama da godinu dana žive kao osobe "suprotnog spola" očekivajući da nose odjeću "suprotnog roda", da modificiraju rodno izražavanje i slično; kako bi tek onda dobile dozvolu za kirugiju. Taj proces može biti veoma neugodan za transseksualnu osobu, a transrodni pokret smatra takvo zahtjevanje izrazito diskriminatornim i nasilnim jer nitko ne bi trebao imati pravo propisivati rodno izražavanje. Ponovno uvođenje tradicionalne, stereotipne rodne podijele (vidi prvu sliku) je ono što se u tom kontekstu najviše zamjera psihijatriji. transseksualka koja je u procesu tranzicije, da bi dobila zeleno svjetlo na psihijatriji, zato se često susreće s očekivanjima da nosi suknje, štikle, boji kosu, nosi šminku i slično, iako možda to ne odgovara njezinom rodnom izražavanju ili jednostavno ne želi se kao žena tako izražavati.

Često se još uz to mogu naći kratice M2F (transseksualka, osoba ženskog rodnog identiteta i izražavanja koja je rođena kao muškarac i u procesu je da postane žena) i F2M (transseksualac, osoba muškog rodnog identiteta i izražavanja, koja je rođena kao žena i u procesu je da postane muškarac). Obično se M2F i F2M transseksualne osobe ne identificiraju tako, već kao "muškarac" ili "žena", odnosno kao da je transseksualnost dio jednog njihovog životnog procesa.

transseksualne osobe rjeđe se odluče i za genitalnu modifikaciju jer može često utjecati na seksualni užitak. Hormoni se uzimaju za stalno jer tijelo ne može samo proizvesti dovoljno hormona karakterističnih za "suprotni spol." Oni djeluju tako da dobivaju sekundarne spolne karakteristike, no ne mogu ih oduzeti. Tako dojke transseksualci moraju kirurški odstraniti, a transseksualke su u prednosti, te najviše moraju raditi na vježbanju glasa. Budući da većina transseksualnih osoba započinje tranziciju kasno nakon puberteta, kada se posve razviju sekundarne soplne karakteristke, neke od njih ostaju unatoč hormonalnoj terapiji a to su tjelesna visina, široka ramena, duga stopala i izraženija adamova jabučica kod transseksualki, te uska ramena, širi bokovi kratka stopala kod transseksualaca. transseksualci uzimanjem hormona dobivaju na tjelesnoj dlakavosti, mijenja se boja glasa te se povećava veličina klitorisa0 ponekad do te mjere da se on može smatrati i manjim penisom. transseksualkama hormoni daju bokove, grudi i smanjuju dlakavost. Penis transseksualki, ako se odluče na genitalnu kirurgiju, se ne "uklanja" ili osoba se ne kastrira, što je česta zabluda, nego se uklanja spužvasto tkivo i penis se "uvlači" u utrobu poput čarape. transseksualcima penis može "narasti" uzimanjem hormona na svega par centimetara iznad 2,5 cm što je medicinski konsenzus za penis. Nove tehnologije i razvoj medicine može pružiti i alternativna rješenja kojih ima, no nisu na tom polju se pokazali neki veći učinci da bi se pojavio nekakav standardi zahvat.

Transrodnost i interseksualnost

Interseksualne osobe kreiraju svoj rodni identitet i izražavanje prema vlastitoj želji, osjećaju. Uglavnom interseksualne osobe prihvate jedan rodni identitet, no to nije pravilo. Neke interseksualne osobe se ne identificiraju po rodu (i/ili spolu), ili ga za života mijenjaju. Rodni identitet je dakako odvojen i ne mora pratiti rodno izražavanje.

One interseksuale osobe koje prihvate muški rodni identitet (i/ili rodno izražavanje) mogu se doživjeti transfobiju i osjetiti transrodnu problematiku ako se izvor transfobije genitalno fokusira ili se kod osobe zna da posjeduje (ili je posjedovala) interseksualne karakteristike, koje zbog "nejasnog" penisa nisu dovoljno "muške", te stoga se zapravo radi o "ženi" (odnosno transseksualcu).

Ostali transrodni identiteti

Uz navedene (transseksualna osoba, drag queen/king, transvestit/kinja), neke transrodne identitete mogu se pronaći u članku o lezbijkama (Butch/femme) i queeru (camp i genderqueer).

Svi ovi identiteti transrodnih osoba, kao i različiti načini opisivanja, poput trans-gej, trans-lezbijka, transseksualac, transseksualka, transrodna osoba, trans-queer, trans-strejt...itd jesu i seksualni identiteti transrodnih osoba.

Transfobija i protivljenje

Transfobija proističe iz neprihvaćanja i negiranja prava pojedine osobe na osobnu koncepciju rodnog i spolnog identiteta i izražavanja Ona je strah, mržnja, gađenje i diskriminirajući odnos prema osobama čije stvarno ili percipirano rodno izražavanje nije u skladu s društveno pripisanim spolom. Transfobija su i predrasude i diskriminirajući odnos prema osobama koje narušavaju i prekoračuju uske društvene spolne i rodne uloge, pravila i stereotipe.

Najpoznatiji slučaji transfobije jesu Brandon Teena (ujedno i osoba s interseksualnim karakteristikama, o kojem je napravljen i film, Boys Don't Cry, te ubojstvo portugalske transseksualke Gisberta krajem zime 2006.

Termini tipa "promjena spola", "pred-operativno", "post-operativno" su uvredljivi za transseksualne osobe koje su odlučile uskladiti svoj biološki spol s rodnim identitetom. Pravilan način nazivanja procesa kroz koji prolaze transseksualne osobe je tranzicija.

transseksualna osoba se gdjegdje piše i s dva slova "s" (transseksualna osoba), no tako pisano se ne odnosi na spolni i rodni identitet osobe, već proizlazi iz psihijatrijske dijagnoze poremećaja spolnog identiteta. transseksualne osobe stoga često smatraju da je takvo pisanje diskriminatorno.

Protivljenja su u vrijeme nastanka koncepta transrodnosti 1990.-ih godina[nedostaje izvor] mahom bila na prostačkoj razini, ali su s vremenom artikulirana, kako se u društvenu polemiku uključuje sve veći broj intelektualaca i vjerskih zajednica.[3] Izvan kruga zemalja zapadnog civilizacijskog kruga - gdje intelektualni, umjetnički i politički koncepti što koje nastaju u SAD-u i inače bivaju najbrže prihvaćeni - koncept "transrodnosti" je uglavnom posve nepriznat, makar možemo i u tim zemljama vidjeti početke "transrodnog pokreta", često uz poticaj agencija Ujedinjenih naroda i drugih međunarodnih agencija financiranih iz SAD i drugih zapadnih zemalja.[4]

Vidi

Izvori

  1. Altilio, Terry; Otis-Green, Shirley. 2011. Oxford Textbook of Palliative Social Work. Oxford University Press. str. str. 380. ISBN 978-0199838271. Pristupljeno 6. lipnja 2019.. Transgender is an umbrella term for people whose gender identity and/or gender expression differs from the sex they were assigned at birth (Gay and Lesbian Alliance Against Defamation GLAAD, 2007).
  2. "Definition of Terms: Sex, Gender, Gender Identity, Sexual Orientation" (Excerpt from: The Guidelines for Psychological Practice with Lesbian, Gay, and Bisexual Clients, 2011), American Psychological Association, pristupljeno 5.9.2014.
  3. http://www.religioustolerance.org/transsexu15.htmArhivirana inačica izvorne stranice od 8. lipnja 2015. (Wayback Machine) , "Status of, causes of, & cures for, transexuality according to the Roman Catholic Church" , B.A. Robinson za "Ontario Consultants on Religious Tolerance", 2007 - 2011, pristupljeno 12.6.2013.
  4. "Hijras/Transgender in India: HIV, Human Rights And Social Exclusion" , pristupljeno 12.6.2013. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. kolovoza 2013. Pristupljeno 12. lipnja 2013. journal zahtijeva |journal= (pomoć)

Vanjske poveznice