Merkur - simbol interseksualnosti

Medicina 19. stoljeća kreirala je standarde zasnovane na gonadalnom tkivu, po kojima se određivala binarnost spolova – ti su se standardi održali do danas. Osoba s nestandardnim spolnim karakteristikama i jajnicima bila bi, prema toj podjeli, okarakterizirana kao pseudo-hermafrodit; i osoba s nestandardnim spolnim karakteristikama i testisima bila bi okarakterizirana kao pseudo-hermafrodit. Konačno, ako je osoba rođena s karakteristikama obaju spolova, tj. testisima i jajnicima, bila bi okarakterizirana kao istinski hermafrodit. Iako su liječnici u 19. stoljeću podržavali ovu podjelu, oni nisu mogli doista dijagnosticirati istinske hermafrodite među živom populacijom. Jedine informacije o istinskom hermafroditizmu dolazile su od obdukcija.

Tako možemo reći da su spolne karakteristike proizašle iz znanstvene koncepcije. Spolne karakteristike odnose se na (binarno) spolno razlikovanje (unutar i između kromosoma, gonada, hormona i spolnih organa) koje dijeli osobe na samo dvije kategorije: na osobe muškog i ženskog spola. One karakteristike koje odstupaju od tih odnosa, a medicina ih naziva hermafroditizmom, u queer teoriji su poznatije kao interspolne karakteristike.

Krovni termin za sve identitete koje proizlaze iz spola i roda jest LGBTIQ. Ova je kratica složena od sljedećih riječi: Lezbijke, Gejevi, Biseksualne, Transrodne, Interseksualne i Questioning osobe.

Kromosomske i genitalne anomalije

Medicina interseksualne karakteristike vidi kao poremećaj, kao anomaliju spolnih kromosoma, gonada, reproduktivnih kanala i genitalija. Neke od anomalija su sljedeće:

Djeca koja se rode s nejasno definiranim vanjskim spolnim organom podvrgavaju se testu mjerenja, kojim su definirani medicinski prihvatljivi standardi za klitoris (0,2- 0,85cm) i penis (>2,5cm). Prema tom se testu, dakle, "neprihvatljivim" smatra spolni organ čija je duljina između 0,85 cm i 2,5cm.

Učestalost interseksualnosti

U prosjeku se jedno od 2000 djece rodi s interseksualnom karakteristikom, više ili manje izraženom. O kreiranju roda i odnosu transrodnosti i interseksualnosti vidi članak o transrodnosti.

Glavni temelji pokreta za prava interseksualnih osoba

"Normalizacija" spolnih organa uglavnom nije medicinski nužna, već se više tiče uklanjanja društvene stigme, pri čemu se u obzir uzimaju isključivo heteroseksualni obrasci seksualnosti i društveno prihvaćene norme samo dvaju spolova. Interseksualni pokret zalaže se da se roditeljima interseksualne djece dozvoli da sami utječu na odluku oko kirurške "normalizacije", odnosno da roditelji sami nikada ne stavljaju društvene norme ispred onoga što je najbolje za dijete i njegovu tjelesnu, zdravstvenu i psihičku dobrobit.

Pokret se također zalaže za smanjenje osjećaja srama kod roditelja i djece i stigme koristeći terminologiju koja nije pogrdna (interseksualnost, a ne hermafroditizam). Pokret se zalaže za kirurške zahvate i hormonalne tretmane jedino ako je to zdravstveno neophodno, te započinjanje istih jedino kada dijete može aktivno sudjelovati u odlučivanju o vlastitom tijelu, izgledu, rodnom identitetu...

LGBTIQ pokret smatra elementarnim pravom svake osobe da prihvati ili ne prihvati društvene norme koje se odnose na koncept spola i roda, da na donošenje odluke o vlastitim tijelima nikakva politička, medicinska ili religijska norma ne smije kršiti integritet nečijeg tijela i protiv volje kočiti odluke u vezi s tim što netko želi raditi s vlastitim tijelom, te u cilju podrške interseksualnim osobama uvodi termin interseksualnost iz kojeg je, osim promjene imena "hermafroditizam", izbačen i medicinski kontekst.

Interseksualna osoba, interseks-trans, interseks-gej, interseksualac, interseksualka itd. neki su od seksualnih identiteta inteseksualnih osoba.

Vidi još