U slobodnom zidarstvu stupanj se dodjeljuje slobodnom zidaru (masonu) od članova njegove masonske lože koji ga i sami posjeduju.
Iako se radi o jednoj riječi ovaj pojam može imati dva različita značenja:
Primjeri: Stupanj "viteza ružinog križa" je 18. stupanj Drevnog i prihvaćenog škotskog obreda, 7. stupanj (4. red) u Francuskom obredu i 11. stupanj Egipatskog obreda u inačici iz 1862. godine, kao i 7. stupanj (2. stupanj Drugog reda) Salomonovog operativnog obreda. Stupanj "viteza istoka" je 15. stupanj Drevnog i prihvaćenog škotskog obreda, 7. stupanj Švedskog obreda, 6. stupanj u Francuskom obredu i 15. stupanj u Obredu Memphis-Misraim.
Slobodno zidarstvo je u početku imalo samo dva stupnja: učenika (engl. Entered Apprentice) i onaj pomoćnika (Fellow Craft). Treći stupanj, majstora (Master Mason), pojavio se kasnije, oko 1725. godine, u Londonu.[1]
Ova prva tri stupnja također se nazivaju simboličkim stupnjevima i prakticiraju se u simboličnim ložama, koje se ponekad također nazivaju "plave lože" u odnosu na čestu upotrebu ove boje u dekoraciji ove vrste loža.
Općenito ovu osnovu slobodnog zidarstva nazivamo zanatsko slobodno zidarstvo ili plavo slobodno zidarstvo. Njegova neovisnost o sljedećim dodatnim stupnjevima većina masonskih nadležnosti u svijetu smatra jednim od bitnih uvjeta masonske regularnosti.
U drugoj trećini 18. stoljeća, u Engleskoj, Francuskoj te potom i Njemačkoj, pojavili su se mnogi novi stupnjevi koji se kolokvijalno nazivaju visoki (viši, dodatni) stupnjevi (fran. hauts grades; engl. Side Degrees).[2] Ovi stupnjevi, koji se općenito smatraju dopunama stupnju majstora, reorganizirani su u posljednjoj trećini istog stoljeća u koherentne sustave koji se nazivaju slobodnozidarski obredi i koji trima temeljnim stupnjevima dodaju nekoliko dodatnih stupnjeva kako bi se dobio ukupan broj stupnjeva koji varira prema obredima:
U ovim obredima visoke stupnjeve najčešće vode organizacije (tijela ili redovi) neovisne o onima koje upravljaju simboličkim stupnjevima. Na primjer, u Drevnom i prihvaćenom škotskom obredu, trima simboličkim stupnjevima obično upravlja "Velika loža", neovisno o "Vrhovnom vijeću" koje upravlja od 4. do 33. stupnja. U Sjedinjenim Državama ta je neovisnost utoliko veća što se Drevni i prihvaćeni škotski obred ili Ispravljeni škotski obred tamo prakticiraju tek od 4. stupnja, uz vrlo rijetke iznimke.
Stupanj neovisnosti između ove dvije vrste organizacija, koji varira prema nadležnostima, epohama, obredima i državama, često se spominje u kontroverzama oko slobodnozidarske regularnosti.
U Ujedinjenom Kraljevstvu, gdje dominira Emulacijski obred na razini simboličkih stupnjeva, stupnjevi Svetog kraljevskog luka i Majstora znaka imaju poseban status i oni su obvezni stupnjevi za druge visoke stupnjeve.
U Sjevernoj Americi, osobito u Sjedinjenih Država, gdje se uglavnom prakticira Yorški obred, brojni dodatni stupnjevi mnogo su neovisniji o simboličkim stupnjevima. Njima upravljaju brojne organizacije neovisne jedna o drugoj koje se nazivaju "pridružena tijela ili redovi", odnosno "Savezni masonski stupnjevi". Ovi stupnjevi i organizacije koje njima upravljaju najvećim su dijelom isključivo američke i praktički nepoznate izvan Sjedinjenih Država, s značajnom iznimkom Drevnog arapskog red plemića mističnog Hrama Shrine tj. Šrajnera. Među ovim brojnim organizacijama, tri su uže povezane s Yorškim obredom: