Regularno slobodno zidarstvo je jedan od dva glavna slobodnozidarska ustroja. Ono insistira na tome da se u radnoj loži čitaju svete knjige, da svaki član iskreno vjeruje u Vrhovno biće, da ženama nije dozvoljeno stupanje u organizaciju i da su rasprave o religiji i politici zabranjene. Ujedinjena velika loža Engleske je osnovni model za ustroj ovog slobodnog zidarstva.
U slobodnom zidarstvu regularnost je jedan od čimbenika putem kojih pojedine velike lože odlučuju hoće li priznati jedna drugu u svrhu omogućavanja formalne interakcije na razini velikih loža i posjete članova drugih jurisdikcija. Svaka pojedina velika loža određuje koje druge velike lože smatra regularnom (a standardi za utvrđivanje toga nisu ujednačeni između velikih loža).
Postoji niz skupina masonskih ustroja koje sebe smatraju regularnim a druge prepoznaju kao regularne, a ostale smatraju neregularnim. Ne postoji globalno centralizirani masonski organizacijski sustav i stoga kriteriji za regularnost nisu konzistentni u svim velikim ložama.
Koncept regularnosti najprije se pojavljuje u Paynenovim propisima, a tiskan je u Andersonovim Konstitucijama. U pravilu VIII. nalazimo:[1]
S amandmanima objavljenim u konstitucijama iz 1738. godine uveden je izraz regularna loža.[2]
Argumenti o tome što bi trebalo predstavljati ispravno slobodno zidarstvo pojavili su se 1720-ih godina kada su neke lože iz Premijerne velike lože Engleske počele mijenjati staru metodu crtanja simbola lože na podu kredom i drvenim ugljenom s trakom, pričvršćenjom na pod, i prijenosivim metalnim slovima. Time je nova velika loža dobila nadimak Moderna.[3] Ista loža je 1735. godine odbila primiti zapovjednika i nadzornika iz jedne irske lože koji su tvrdili da su izaslanici svog velikog majstora sve dok ne prihvate engleske konstitucije, što su oni odbili.[4] Godine 1751. nastalo je jezgro druge velike lože, Drevne velike lože Engleske, koja nije prihvatila novotarije od izvornika.[5] Njihova knjiga s konstitucijama (Ahiman Rezon prema njihovog velikog tajnika Laurencea Dermotta) sugerira da su Moderni sada u strahu promijenili svoje lozinke zbog masonskih otkrivenja objavljenih tijekom 1730-ih kako ne bi svojim članovima omogućilo ulazak u lože izvan njihove nadležnosti.[6] Proces ujedinjavanja ove dvije velike lože započeo je 1809. godine kada su Moderni uspostavili prijelaznu Ložu "Proglašenja" (engl. Lodge of Promulgation) kako bi svoj obred uskladili s Drevnima. Ovo je 1813. godine omogućilo utemeljenje Ujedinjene velike lože Engleske.
Paynenovi propisi iz 1720. godine spominju nužnost održavanja "starih međaša" reda, ali nitko ih nije pokušao definirati. Tek 1858. godine Albert Mackey objavio je popis od 25 međaša koji, iako nisu svuda prihvaćeni, čine osnovu nekih američkih jurisdikcija.[5][7]
Pokušaji formuliranja osnova regularnosti dolaze tek kasnije u Engleskoj, a nastaju kako bi se priznala nova Nacionalna velika loža Francuske koja se tek odvojila od Velikog orijenta Francuske označenog neregularnim. Godine 1913. u pismu novog velikog majstora neovisne i regularne Nacionalne velike lože Francuske i francuskih kolonija navode se obveze njegovih loža za koje se smatra regularnim.
Čini se da su oni temelj za Osnovna načela za prepoznavanje velike lože iz 1929. godine, koje još uvijek koristi Ujedinjena velika loža Engleske.[8]
Nakon udruživanja Drevni i Moderni 1813. godine, Ujedinjena velika loža Engleske je stvorila nove konstitucije, utemeljene na Andersonovim Konstitucijama od Modernih i na Ahiman Rezon od Drevnih, u koji su zahtijevali prihvaćanje Velikog arhitekta Svemira.
U početku je Veliki orijent Francuske prihvatio ove nove konstitucije. Međutim na prijedlog protestantskog svećenika Frédérica Desmonsa, na konvenciji 1877. godine, uklonili su poveznice na Velikog arhitekta Svemira iz svojih konstitucija.[9] Nazočni na toj konvenciji svoju su odluku vidjeli kao način vraćanja izvornom konstitucijama Jamesa Andersona iz 1723. godine.
Ova odluka dovela je do raskola između Velikog orijenta Franuske i Ujedinjene velike lože Engleske.[10] Posije ovog velika raskola 1877. godine slobodno zidarstvo se podijelilo na dva ustroja, kontinentalno slobodno zidarstvo i regularno slobodno zidarstvo. Ova dva ustroja uzajamno se ne priznaju jer većina regularnih loža kontinentalne lože smatraju neregularnim. Veliki orijent Francuske i Ujedinjena velika loža Engleske osnovni su modeli za ustroje slobodnog zidarstva.
Najveća zbornik uzajamno priznatih velikih loža proizlazi iz jedne ili više matičnih velikih loža (Ujedinjena velika loža Engleske, Velika loža Škotske i Velika loža Irske) na temelju kriterija, poznatih kao Osnovna načela za prepoznavanje velike lože, koja su oni skupa uredili i objavili 4. rujna 1929. godine.[11]
Ujedinjena velika loža Engleske sebe smatra najstarijom velikom ložom koja kontinuirano djeluje, jer su je 1717. godine osnovale četiri prije postojeće lože, a ne postoje podaci o bilo kojoj ranijoj organizaciji jedne velike lože koja je sebe utemeljila kao nacionalna velika loža.
Ujedinjena velika loža Engleske (UGLE), uspostavljena 1717. godine, u Europi priznaje sljedeće velike lože kao regularne:[12]
|journal=
(pomoć)
|journal=
(pomoć)