Konzervacija mozaika označava djelatnost usmjerenu na zaštitu i očuvanje povijesnih i arheoloških mozaika. U nju su uključena sva djelovanja usmjerena na prevenciju odnosno usporavanje propadanja, te na poboljšanje dostupnosti i čitljivosti istih predmeta kulturne baštine. Od izrazitog značaja za proces konzervacije mozaika je i temeljito, minimalno barem teoretsko, a poželjno i praktično poznavanje uzroka i značajki propadanja, te najvažnijih osobina i tehnika izrade. Nadalje je neophodno i elementarno poznavanje povijesnog razvoja izrade i osnova arheologije. Veliku važnost ima i poznavanje suvremene konzervatorske prakse i teorije, ali i etike, te poznavanje znanstveno zasnovanih metoda istraživanja.
Mozaici imaju dugu povijest, počevši od Mezopotamije u 3. tisućljeću prije Krista. Šljunčani mozaici napravljeni su u Tirynsu u micenejskoj Grčkoj; Mozaici s uzorcima i slikama postali su rašireni u klasičnim vremenima, kako u drevnoj Grčkoj, tako i u drevnom Rimu.
Rane kršćanske bazilike od 4. stoljeća nadalje bile su ukrašene zidnim i stropnim mozaicima. Mozaička umjetnost procvjetala je u Bizantskom carstvu od 6. do 15. stoljeća; Tu je tradiciju usvojilo i Normansko kraljevstvo Sicilije u 12. stoljeću, Venecija i rusi.
Mozaik je ispao iz mode u renesansi, iako su umjetnici poput Raphaela nastavili prakticirati ovu staru tehniku. Rimski i bizantski utjecaj naveli su židovske umjetnike da mozaikom ukrašavaju sinagoge iz 5. i 6. stoljeća na Bliskom Istoku s podnim mozaicima.
Figurativni mozaik, ali uglavnom bez ljudskih figura, široko se koristio na religioznim zgradama i palačama u ranoj islamskoj umjetnosti, uključujući prvu veliku religioznu zgradu islama, kupolu na stijeni u Jeruzalemu i Umayyadsku džamiju u Damasku. Takvi mozaici izašli su iz mode u islamskom svijetu nakon 8. stoljeća, osim geometrijskih obrazaca u tehnikama poput Zellija, koji ostaju popularni u mnogim područjima. Suvremene mozaike izrađuju umjetnici i obrtnici širom svijeta. Mogu se upotrijebiti mnogi materijali osim tradicionalnog kamena, keramičke tessere, emajlirano i obojeno staklo, uključujući školjke, perle, lance, zupčanike, kovanice i komade jeftinog nakita.
Ako izuzmemo opće zakonske akte rad konzervatorsko-restauratorske službe, pa i konzervatora restauratora mozaika u Hrvatskoj danas prije svega određuju sljedeći propisi:
Za restauratore i restauratore tehničare koji rade u Hrvatskom restauratorskom zavodu,Hrvatskom državnom arhivu,Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici,te samostalno,odnosno za restauratore i preparatore koji rade u muzejima:
1.Stewart,J. Conservation of Mosaics:In Situ,In Buildings and In Museums,London 2012.
2.Lessons Learned: Reflecting on the Theory and Practice of Mosaic Conservation,Los Angeles 2007.
3.Fiori,C.;Vandini,M. Teoria e tecniche per la conservazione del mosaico ,2002.
4.Matulić,B. TEMELJNI POJMOVI KONZERVACIJE - RESTAURACIJE ZIDNIH SLIKA I MOZAIKA,Split 2012.
|journal=
(pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
|journal=
(pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)