Barokna violina, Jacob Stainer,1658.
Violina - restauratorski zahvat u tijeku.

Konzervacija glazbala jedna je od specijalizacija unutar područja konzervacije restauracije predmeta kulturne baštine. Usmjerena je na preventivnu zaštitu i interventnu konzervaciju, prije svega povijesnih te rjeđe i arheoloških predmeta. Kao i kod konzervacije drugih predmeta i ovdje su osnovne postavke što bolje očuvanje tehnološko-povijesnog identiteta i integriteta obrađenog predmeta, te reverzibilnost kao i ponovljivost primijenjenih zahvata. Vrlo je važno i poštovanje načela minimalne intervencije. Osoba koja radi na ovim predmetima mora dobro poznavati povijest glazbe, osnove tehnologije izrade glazbala kroz povijest i temeljne uzroke njihovog propadanja. Bitna su i znanja o najnovijim načinima konzervacije, ali i upućenost u konzervatorsku etiku, te metode znanstvenog istraživanja.

Konzervacija muzčkih instrumenata jedinstvena je po tome što objekti na kojima se radi i dalje služe kao glazbala odnosno proizvode zvuk. Odluku o mogućnostima daljnjeg korištenja instrumenta mora donijeti školovani konzervator restaurator glazbala.

Povijest

[uredi | uredi kôd]

Najranija referenca na konzervaciju glazbala je pismo Antonija Stradivarija iz 1862. godine gdje on navodi kako restaurirati ne samo njegove već i instrumente drugih majstora.

Osnovne vrste glazbala

[uredi | uredi kôd]

Materijali od kojih su glazbala izrađena

[uredi | uredi kôd]

Odlike propadanja

[uredi | uredi kôd]

Osnovni postupci konzervacije

[uredi | uredi kôd]

Dokumentiranje stanja predmeta

[uredi | uredi kôd]

Donošenje odluka o potrebi i posljedicama zahvata

[uredi | uredi kôd]

Čišćenje

[uredi | uredi kôd]

Strukturalna konsolidacija

[uredi | uredi kôd]

Izrada nedostajućih dijelova

[uredi | uredi kôd]

Preventivna zaštita

[uredi | uredi kôd]

Opći naputci za čuvanje glazbala

[uredi | uredi kôd]

U skladu s preporukama Heritage Preservation’s Caring for Your Family Treasures: A Concise guide to caring for your cherished belongings by Jane S. Long and Richard W. Long,[1]sljedećih osam točaka treba imati u vidu kod zbrinjavanja starih glazbala :

Ovome se može pridodati i obaveza stalne kontrole stanja glazbala, te stalnu kontrolu eventualne prisutnosti štetnika u prostoru gdje se glazbala čuvaju.

Školovanje konzervatora glazbala u Hrvatskoj

[uredi | uredi kôd]

U Hrvatskoj trenutačno ne postoji mogućnost školovanja za konzervatora restauratora glazbala, barem ne na visokoškolskoj razini.

Zakonska regulativa i zaštita prava konzervatora u Hrvatskoj

[uredi | uredi kôd]

Ako izuzmemo opće zakonske akte rad konzervatorsko-restauratorske službe, pa i konzervatora restauratora glazbala u Hrvatskoj danas prije svega određuju sljedeći propisi:

Za restauratore i restauratore tehničare koji rade u Hrvatskom restauratorskom zavodu,Hrvatskom državnom arhivu,Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici,te samostalno,odnosno za restauratore i preparatore koji rade u muzejima:

Gore navedeni pravilnik konzervaciju glazbala niti ne navodi kao specijalnost,što je veliki propust birokrata iz ministarstva kulture.

Literatura

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. a b c d e f g h i Long, Jane & Richard. 2000. Musical Instruments. Heritage Preservation. Abrams, NY. str. 106–113

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]