Verona | |
---|---|
Regija: | Veneto |
Pokrajina: | Verona (VR) |
Koordinate: | 45°26′N 10°59′E / 45.433°N 10.983°E |
Visina: | 59 m |
Površina: | 206,63 km2 |
Stanovništvo: | 264,354 (31. svibnja 2011.) |
Gustoća stanovništva: | 1.279,3 stan./km2 |
Poštanski broj: | 37100 |
Pozivni broj: | 045 |
ISTAT-broj: | 023091 |
Svetac zaštitnik: | San Zeno i San Pietro Martire |
Službena stranica: | comune.verona.it |
Verona je glavni grad istoimene talijanske provincije (3.097 km², 814.300 stanovnika) i drugi najveći grad (poslije Venecije) u regiji Veneto, na rijeci Adige, u neposrednoj blizini jezera Lago di Garda, 100 km zapadno od Venecije.
Najstariji tragovi naselja na području Verone potječu iz predrimskog razdoblja, a od 89. pr. Kr. tu je rimska kolonija. Od 49. pr. Kr. Verona je municipij koji prerasta u razvijeno kulturno i trgovačko središte. U 6. stoljeću Verona postaje glavni grad langobardskog kralja Alboina. God. 774. nalazi se u sastavu franačke države Karla Velikog, a za njegovih nasljednika (Karolinga) postiže novi gospodarski procvat. God. 1136. osamostaljuje se i postaje neovisnom republikom. Osobit gospodarski i kulturni razvoj doživljava za vladavine plemićke obitelji Della Scala, odnosno Scaligheri (1262. – 1387.).
U vrijeme cara Fridrika I. Barbarosse pripada ligi talijanskih gradova (Lombardska liga) koji se odupiru carevoj politici. God. 1387. zauzimaju je Visconti.
Pod mletačkom vlašću je od 1405. do 1797. godine, kada je osvajaju Francuzi. Iste godine izbija veliki antifrancuski ustanak (Pasque Veronesi), koji je skršen represivnim mjerama.
Od 1805. do 1814. godine je u sastavu Kraljevine Italije, a nakon pada Napoleona postaje važno austrijsko vojno uporište. God. 1866. ponovno ulazi u sastav, sada sjedinjene Kraljevine Italije.
Veronikom su se u srednjem vijeku nazivali stanovnici Verone. Ime dolazi iz latinskog Veronicu; Veronensis, veronski, Veronjani.[1]
Povijesno središte Verone | |
---|---|
Svjetska baština – UNESCO | |
Država | Italija |
Godina uvrštenja | 2000. (24. zasjedanje) |
Vrsta | Kulturno dobro |
Mjerilo | ii, iv |
Ugroženost | — |
Poveznica | UNESCO:797 |
U Veroni se nalazi mnoštvo kulturno-povijesnih spomenika, osobito mnogo dobro očuvanih iz rimskog razdoblja. Grad i danas leži na sjecištu dvije glavne ulice izvornog rimskog vojnog kampa, Cardo i Decumanus, što se može vidjeti na zračnim fotografijama grada.
Ipak najslavniji spomenik je Veronska Arena, treći po veličini očuvani rimski amfiteatar (poslije rimskog Koloseja i amfiteatra u CapuaCapui) iz 1. stoljeća. Izgrađena oko 30. godine, duga je 139 i široka 110 metara, a mogla je primiti oko 22,000 gledatelja na 44 reda mramornih sjedalica. Današnja dvokatna fasada je zapravo unutarnji potporni zid s lukovima, dok je komad izvanjske trokatne kamene fasade ostao samo na jednom mjestu. Od tog kamena su izgrađene brojne građevine srednjovjekovne Verone. Veličanstveni interijer je ipak netaknuti koristi se i dan danas za sajmove, predstave i operu pod zvijezdama za toplih ljetnih noći.
U Veroni se nalaze i drugi spomenici iz rimskog doba:
U Veroni se nalaze brojne vrijedne srednjovjekovne crkve:
Interijer crkve je podijeljen na Donju crkvu (2/3 crkve) i Gornju crkvu čiji su zidovi prekriveni freskama iz 12. i 14. stoljeća, a strop izvrstan primjer tzv. “brodskog krova”. U nadsvođenoj kripti se nalaze relikvije sv. Zena, prvog biskupa Verone, ali i grobnica nekoliko drugih svetaca i talijanskog kralja Pipina (777. – 810.). Sa sjeverne strane crkve nastavlja se prostrani klasutar.
Od srednjovjekovnih svjetovnih spomenika tu je utvrda-palača Castelvecchio (14. st., danas gradski muzej), Loggia del Consiglio (15. st.), palazzo del Comune (12. st.).
Zidine potječu najvećim dijelom iz 16. st., u čijem sklopu poznata Porta Pallio (16. st.) koju je, kao i zidine, sagradio M. Sanmicheli. S dužinom od 48.70 m, lučni most iz 1356. godine Most Castelvecchio (Ponte Scaligero) je tada bio najveći lučni most na svijetu.
U Veroni se nalaze i mnoge knjižnice (Capitolare, Comunale) i muzeji, te lapidarij Maffeiano iz 1714. godine.
Verona je grad najpoznatijih svjetskih ljubavnika, Romea i Julije, i njihove kuće velika turistička atrakcija u Veroni.
Ovi spomenici su upisani na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Europi 1997. godine pod imenom Stara jezgra Verone.
U Veroni postoje dva nogometna kluba: Hellas Verona i Chievo Verona, koji igraju prvu ligu (Serie A) u sezoni 2013./14.
Hellas Verona je osvojila talijansko prvenstvo 1985. godine nakon čega su sudjelovali u ligi prvaka sljedeće godine.
Verona je industrijsko i trgovačko središte poljoprivrednog kraja (uzgoj povrća, voća, žitarica i vinove loze); kemijska, farmaceutska, papirna, prehrambena industrija i industrija namještaja i obrada kamena. U Veroni se održava međunarodni sajam poljoprivrede i konja još od 1898. godine. U Veroni pored ostalih, svake jeseni održava se i najveći svjetski sajam kamena.
Verona je cestovno i željezničko križište (veze sjeverne Italije i srednje Europe preko prijevoja Brenner; veze sjeveroistočne i sjeverozapane Italije), dvije zračne luke.