Mantova je od 12. stoljeća okružena umjetnim jezerima (Lago Superiore, Lago di Mezzo i Lago Inferiore, tj. "Gornje", "Srednje" i "Donje" jezero) s tri strane. Ona se pune s rijeke Mincio, koja se spušta s jezera Garda.[1] Četvrto jezero, jezero Pajolo, je isušeno u 18. stoljeću.
Povijest
Mantovu su utemeljili Etruščani u 6. st. pr. Kr. na već postojećem otočnom naselju na rijeci Mincio (oko 2000. pr. Kr.). Ime joj potječe od etrurskog boga Mantusa (ili Hada), a u 5. st. pr. Kr. njom vladaju Cenomani, galsko pleme. Od 214. godine se spominje kao rimska kolonija. Mantova je rodni grad pjesnika Vergilija.
Početkom 5. stoljeća Mantovu razaraju Goti, a stradava i u bizantsko-langobardskim sukobima u 6. stoljeću. Langobardi vladaju Mantovom od 7. stoljeća, a zamjenjuju ih feudalni gospodari Canosse, do 1115. godine kada pristupa savezu lombardskih gradova (Lombardska liga).
Tijekom sukoba Gvelfa i Gibelina, Pinamonte Bonacolsi je iskoristio kaotičnu situaciju i ovladao Mantovom 1273. godine. Njegova obitelj je vladala sljedeće stoljeće, tijekom čega je Mantova postala trgovački i umjetnički uspješno središte. Nakon organiziranih prosvjeda 1328. godine njome gospodari obitelj Gonzaga (od 1632. obitelj Gonzaga-Nevers), i zahvaljujući potpori Žigmunda Luksemburškog i pape Pija II. vladali su čvrsto u 15. stoljeću. Na njihovu vladavinu podsjeća monumentalni dvorac-utvrda Castello di San Giorgio, danas arheološki muzej i galerija umjetnina.
God. 1708. pripala je Austriji i priključena je Milanskom vojvodstvu. God. 1797. osvaja je Napoleonova vojska, do 1805. godine kada je priključena Kraljevini Italiji. Od 1814. godine ponovo je pod vlašću Austrije, i postaje jedno od njezinih vodećih vojnih uporišta u gornjoj Italiji. Tijekom revolucije 1848. godine mjesecima je bila pod opsadom vojske Pijemonta, da bi tek 1859. godine bila priključena Mletačkoj republici, te zajedno s njom 1866. godine ušla u sastav ujedinjene Kraljevine Italije.
Obitelj Gonzaga je bila veliki sponzor umjetnosti i kulture, te su ugostili brojne znamenite umjetnike (Leone Battista Alberti, Andrea Mantegna, Giulio Romano, Donatello, Peter Paul Rubens, Pisanello, Domenico Fetti, Luca Fancelli i Nicolò Sebregondi). Premda su brojna umjentička djela nestla iz Mantove, njena kulturna važnost je izvanredna zbog njenih spomenika, osobito ranih primjera renesansne talijanske svjetovne arhitekture poput:
Duždeva palača (Palazzo Ducale di Mantova, slika desno), slavna rezidencija obitelji Gonzaga s freskama Andrea Mantagne, sastoji se od dvorišta, vrtova i nekoliko zgrada skupljenih u jedan kompleks: Kapetanska palača (Palazzo del Capitano), Magna Domus, i dvorac sv. Jurja (Castello di San Giorgio, 1395. – 1406.), prijestolnica obitelji Gonzaga.
Palazzo Te (1525. – 1535.) arhitekta G. Romana (koji je na kraju života živio u Mantovi) je palača visoke renesanse s naznakama post-Rafaelovskogmanirizma. Palača je bila ljetna vila Fridrika II. Gonzaga,a u njoj se nalazi Museo Civico (s donacijama A. Modadorija, najznačajnijeg talijanskog izdavača, i U. Sissa, mantovskog arhitekta koji je radio u Iraku odakle je donio značajna djela mezopotamske umjetnosti).
Palača Vascovile (Palazzo Vescovile di Mantova) (Biskupska palača)
Palazzo degli Uberti
Palazzo del Podestà u kojemu se nalazi muzej Tazio Nuvolari
Palazzo della Ragione sa sat-kulom Torre dell'Orologio
Palazzo Castiglioni Bonacolsi
Palazzo Valenti Gonzaga, primjer barokne palače (Nicolò Sebregondi) s freskama flamaskog slikara F. Geffelsa.
Kazalište Bibiena
Toranj-kavez (Torre della Gabbia)
Knjižnicu iz 1780. godine osnovala je austrijska carica Marija Terezija u kojoj se nalazi i državni arhiv.
Mantova se nalazi na sjecištu cesta Milano-Codogno-Cremona-Mantova. Do nje vodi autocesta A4 (Milano-Venecija), koja vodi do Verone, i autoput A22 (Brennero-Modena). ali i državne ceste 415 (Milano-Cremona) za Cremonu i 10 (Cremona-Mantova). Najbliža zračna luka je u Veroni, Villafranca.
1) Zajednička svjetska baština Italije i Vatikana2) Zajednička svjetska baština 13 europskih zemalja [1]3) Zajednička svjetska baština Italije i Švicarske4) Zajedno s pet ostalih alpskih zemalja
5) Zajednička svjetska baština Cipra, Grčke, Hrvatske, Italije, Španjolske, Maroka i Portugala6) Zajedno s više zemalja