Shefqet Musaraj (sh. Šefket Musaraj, 27. april 1914 – 28. jul 1986) bio je albanski pisac i publicist.^[1]

Pohađao je trgovačku školu u Vlori (Valoni). Po završetku škole bavio se zanatstvom. Preko svoje sestre bio je u srodstvu s Halimom Xheloom, koji je 1932. pripremao zavjeru protiv albanskog kralja Zoga I. U Albaniji je prepiska s Halimom Xhelom poslužila kao dokaz protiv Musaraja, koji je bačen u zatvor, ali je nakon nekoliko dana pušten uz jamčevinu. Tijekom talijanske okupacije Albanije preselio se u Tiranu, gdje se 1941. pridružio Komunističkoj partiji Albanije i aktivno sudjelovao u Narodnooslobodilačkoj borbi Albanije pod pseudonimom Buburicka. U to je vrijeme pisao članke za ilegalni tisak, tekstove partizanskih pjesama, kao i izvještaje o aktivnostima 1. udarne brigade Narodnooslobodilačke vojske Albanije.

Godine 1945. uključio se u izdavačku djelatnost. Bio je jedan od osnivača časopisa Bashkimi (sh. Jedinstvo). Nekoliko godina kasnije, otišao je na studij filologije na Sveučilište u Moskvi. Za vrijeme vladavine Envera Hoxhe uključio se u javne aktivnosti kao državni tajnik u Ministarstvu kulture te kao član predsjedništva albanskog parlamenta. Bio je tajnik, a zatim predsjednik Albanskog udruženja književnika i umjetnika. Na 3. kongresu ove organizacije 1949. iznio je glavni rad o uvođenju socrealističke metode u albansku književnost. Kad je 1971. godine smjenjen sa te funkcije, počeo je raditi u dnevnom listu Zëri i Popullit (sh. Glas naroda), koji je objavljivao njegova izvješća. Ubrzo nakon toga otpušten je i posvetio se pisanju poezije. U posljednjim godinama života bio je teško bolestan.

Objavio je svoje prve lirske pjesme 1930. godine te 1935. pjesmu Bujku i Hanko Hallës, u kojoj se govori o životu albanskog sela. Ovo ga je djelo uključilo u malu skupinu albanskih pisaca toga doba koji su se usredotočivali na socijalna pitanja. Većina njegovih djela napisana je tijekom Drugog svjetskog rata, ali su objavljena 1960-ih godina. U svojim radovima hvalio je komunistički pokret otpora, a djelatnost Nacionalne fronte (alb. Balli Kombëtar) predstavljao je u satiričnom svjetlu.^[2]

• Bujku i Hanko Hallës (sh. Seljak Hanko Hallë), Tirana, 1935;
• Epopeja e Ballit Kombëtar (sh. Epopeja Narodne fronte), Tirana, 1944, pamflet u obliku poeme;^[2]
• Para Agimit (sh. Prije zore), 1956-1966, roman;
• Isha unë Çobo Rrapushi (sh. Ja sam bio Čobo Rapuši), 1968, pripovijest;^[2]
• Shtëllunga e urisë (sh. Perje gladi), 2000, poezija;
• Ças Lasarati, pripovijest.

• Këlmendi, Ahmet (1977). Povijest svjetske književnosti, knj. 2. "Albanska književnost". Zagreb: Mladost.