Reproduktivni sistem | |
---|---|
Muški reproduktivni sistem. | |
Latinski | systema reproductionis |
Reproduktivni sistem je sistem organa koji organizmima služi u svrhu razmnožavanja. Organi koji pripadaju reproduktivnom sistemu često se nazivaju spolni ili polni organi.[1] Za razliku od ostalih sistema organa, organi spolnog sistema se znatno razlikuje među različitim polovima iste vrste.[2]
Spolni sistem čoveka uključuje vanjske polne organe i unutarnje polne organe. Ostale skupine kičmenjaka imaju velike sličnosti u građi polnog sistema koji se uglavnom sastoji od polnih žlijezda, različitih vodova i otvora. Međutim, postoje znatne različitosti u fizičkim prilagodbama kao i strategijama razmnožavanja unutar svake grupe kičmenjaka.
Među svim živim organizmima, cvetovi, koji su reproduktivne strukture skrivenosjemenica[3][4], su fizički najraznovrsniji i ispoljavaju korespondirajuću veliku raznovrsnost reproduktivnih metoda.[5][6] Biljke koje ne cvetaju (zelene alge[7][8], mahovine[9][10], džigernice[11][12], Anthocerotophyta[13][14], paprati[15][16] i golosjemenjače[7][17], kao što su četinari[18][19]) takođe ispoljavaju komplesna uzajamna dejstva između morfološke adaptacije i faktora sredine u njihovoj seksualnoj reprodukciji. Uzgojni sistem, ili način na koji sperma jedne biljke oplođuje jajašce druge, zavisi od reproduktivne morfologije, i najveća je pojedinačna odrednica genetičke strukture neklonalnih biljnih populacija. Christian Konrad Sprengel[20][21] (1793) je izučavao reprodukciju cvetajućih biljki i prvi je objasnio proces polinacije[22][23] u kome uzimaju učešća biotičke i abiotičke[24][25] interakcije.
Reprodukcija gljiva je kompleksna, što odražava razlike u životnim stilovima i genetičkom ustrojstvu unutar različitih kraljevstva organizama.[26] Procenjuje se da se trećina svih gljiva reprodukuje koristeći više od jednog metoda propagacije; na primer, do reprodukcije može doći u dva jasno diferencirana stupnja unutar životnog ciklusa vrsta[27][28], teleomorf[29] i anamorf.[30][31]
Kod životinja, glavni organi reproduktivnog sistema su vanjske genitalije (penis i stidnica), kao i brojni unutrašnji organi, uključujući gonade koje proizvode gamete[32][33][34] (testise i jajnike). Bolesti ljudskog reproduktivnog sistema su veoma česte i široko rasprostranjene, a posebno prenosive seksualno transmitovane bolesti.[35][36][37][38]
Većina drugih kičmenjačkih životinja ima generalno slične reproduktivne sisteme, koji se sastoje od gonada, kanala i otvora. Međutim, postoji velika raznovrsnost u pogledu fizičkih adaptacija, kao i reproduktivnih strategija u svakoj grupi kičmenjaka.
Sve kičmenjačke životinje imaju zajedničke ključne elemente reproduktivnih sistema. Svi oni imaju organe za produkciju gameta ili gonade.[39] Kod ženki, te gonade su zatim vezane putem jajovoda[40] sa otvorom na spoljašnjoj strani tela, tipično kloakom, mada u nekim slučajevima i jedinstvenom porom kao što je vagina[41][42] ili intromitentni organ[43][44].
Većina sisarskih reproduktivnih sistema je slična, međutim, postoje izvesne primetne razlike između „normalnog“ sisara i čoveka. Na primer, većina sisarskih mužjaka ima penis koji se nalazi u unutrašnjosti sve do erekcije, i većina ima penisnu kost ili bakulum. Dodatno, mužjaci većine vrsta nisu konstantno seksualno plodni, kao što su ljudi. Poput ljudi, većina grupa sisara ima spuštene testise u skrotumu, mada, kod nekih sisara spušteni testisi počivaju na trbušnom zidu tela, a kod nekoliko grupa sisara, kao što su slonovi, nespušteni testisi se nalaze duboko unutar telesne duplje u blizini bubrega.[45]
Reproduktivni sistem torbara je jedinstven po tome što ženka ima dve vagine, obe od kojih su eksterno otvorene putem jednog otvora, ali vode u dva različita kompartmana unutar uterusa; mužjaci obično imaju dvostruki penis, koji odgovara dvema vaginama ženki.[46][47][48][49][50][51][52][53][54] Torbari tipično razvijaju svoje potomstvo u vanjskom tobolcu koji sadrži dojke za koje se novorođeni mladi torbari pričvrste tokom postuterinskog razvića. Isto tako, torbari imaju jedinstveni prepenijalni skrotum.[55] Novorođenjče koje je 15mm (5/8 in) dugo i instinktivno puzi i kotrlja se nekoliko inčeva (15 cm), kačeći se za krzno, na svom putu to majčinog tobolka.
Materica i vagina su jedinstveni za sisare, bez homologije kod ptica, reptila, vodozemaca ili riba. Umesto materice druge grupe kičmenjaka imaju nemodifikovani jajovod koji direktno vodi do kloaka, koji je zajednički izlazni otvor za gamete, urin, i izmet. Jednootvorni (i.e. čudnovati kljunaši i ješci), grupa sisara koji ležu jaja, takođe nemaju matericu i vaginu, i u pogledu reproduktivnog sistema podsećaju na reptile.
Kod domaćih pasa, seksualna zrelost (pubertet) se javlja pri uzrastu od 6 do 12 meseci za mužjake i ženke, iako to može biti odgođeno i do dve godine kod nekih većih vrsta.
Reproduktivni sistem kobile is odgovoran za kontrolu trudnoće, rađanja, i dojenja, kao i za njen polni ciklus i ponašanje pri parenju. Reproduktivni sistem pastuva je odgovoran za njegovo seksualno ponašanje i sekundarne seksualne karakteristike (kao što je velika griva).
Mužjaci i ženke ptica imaju kloaku, otvor kroz koji jaja, sperma, i izmet prolaze. Snošaj se izvodi pritiskajući usne kloaka jedne na druge. To se ponekad naziva intromitentnim organom, koji je inače poznat kao falus i koji je analogan penisu sisara. Ženke polažu amniotska jaja u kojima mladi fetusi nastavljaju sa razvićem nakon što napuste telo ženke. Za razliku od većine kičmenjačkih ženki price tipično imaju samo jednan funkcinalni jajnik i jajovod.[56] Kao grupa, ptice su poput sisara poznate po njihovom visokom stupnju roditeljske brige.
Skoro svi reptili su seksualno dimorfni, i vrše unutrašnju oplodnju putem kloake. Neki reptili polažu jaja, dok su drugi viviparni (životinje koje rađaju žive mladunce). Reproduktivni organi su prisutni unutar kloake reptila. Većina mužjaka reptile ima kopulatorne organe, koji su obično povučeni ili prevrnuti i smešteni unutar tela. Kod kornjača i krokodila, mužjaci imaju jedan središnji organ sličan penisu, dok mužjaci zmija i guštera poseduju par organa sličnih penisu.
Većina vodozemaca vrši spoljašnje oplođavanje jaja, tipično u vodi, mada neki vodozemci, kao što su beznogi vodozemci, vrše unutrašnju oplodnju.[57] Svi imaju uparene, unutrašnje gonade, povezane kanalom do kloake.
Ribe manifestuju širok opseg različitih reproduktivnih strategija. Većina riba je, međutim, oviparijska i vrši spoljašnju oplodnju. U tom procesu, ženke koriste njihove kloake za ispuštanje velikih količina gameta, zvanog mrest u vodu, a jedan ili više mužjaka ispušta „mleč“ iznad neoplođenih jaja, beli fluid koji sadrži spermu. Druge vrste ribe su oviparijske i vrše unutrašnju oplodnju uz pomoć karličnih ili analnih peraja, koja su modifikovana u intromitentni organ analogan ljudskom penisu.[58] Mala porcija ribljih vrsta je bilo viviparna ili ovoviviparna, i kolektivno su poznate kao nosioci života.[59]
Riblji gonadi su tipično parovi bilo jajnika ili testisa. Većina ribljih vrsta je seksualno dimorfna, dok su neke vrste hermafroditne ili jednoseksualne.[60]
Beskičmenjaci imaju ekstremno raznovrstan niz reproduktivnih sistema. Jedina zajednička karakteristika je da svi ležu jaja. Isto tako, izuzev glavonošnika, i zglavkara, skoro svi beskičmenjaci su hermafroditi i vrše spoljašnju oplodnju.
Svi glavonošci su seksualno dimorfni i reprodukuju se polaganjem jaja. Većina glavonošnika ima polu-inutrašnju oplodnju, pri kojoj mužjak stavlja svoje gamete unutar ženkine plaštne šupljine, ili palijalne šupljine, da bi oplodili jajne ćelije prisutne u ženkinom jajniku.[61] Slično tome, mužjaci glavonožaca imaju samo jedan testis. Kod ženki većine glavonošaca nudimentalne žlezde pomažu u razviću jajeta.
„Penis“ kod većina glavonošaca bez ljuske (Coleoidea) je dugačak i mišićni kraj gonodnog kanala koji se koristi za transfer spermatofora do modifikovane ruke zvane hektokotilus. Ona se zatim koristi za transfer spermatofora do ženke. Kod vrsta bez hektokotilusa, "penis" je dug i može da se ispruži izvan plaštne šupljine i da prenese spermatofore direktno do ženke.
Većina insekata se reprodukuje oviparno, i.e. polaganjem jaja. Ženke proizvode jaja u paru jajnika. Sperma, koju proizvode mužjaci u jednom testisu ili češće u dva testisa, se prenosi do ženke tokom parenja putem spoljašnjih genitalija. Sperma se čuva unutar ženke u jednoj ili više spermateka. Tokom oplodnje, jaja putuju duž jajovoda da bi se oplodila supermom i zatim izbacila iz tela („polegla“), u većini slučajeva putem jednog ovipositora.
Paučnjaci mogu da imaju jedan ili dva gonada, koji su locirani u abdomenu. Genitalni otvor se obično nalazi na donjoj strani drugog abdomenskog segmenta. Kod većine vrsta, mužjak prenosi spermu do ženke u obliku paketa, ili spermatofora. Kompleksni rituali udvaranja su evoluirali kod mnogih paučnjaka, čime se obezbežuje bezbedna isporuka sperme do ženke.[62]
Paučnjaci obično polažu jaja, koja se legu u mladunce koji podsećaju na odrasle. Škorpioni su bilo ovoviviparni ili viviparni, u zavisnosti od vrste, i oni nose žive mladunce.
Razvoj polnog sistema čoveka je usko povezan sa razvojem mokraćnog sistema. Iako se polni sistemi odraslog muškarca i žene znatno razlikuju, oboje polaze iz iste embrionalne osnove. Pol čoveka određen je genetski već kod oplodnje.
Do kraja 6. nedelje unutarmaterničnog razvoja preteče spolnih organa razvijaju se jednako. Pod uticajem posebnog dela Y hromosoma (engl. sex determining region - SRY) dolazi do diferencijacije u muški reproduktivni sistem. Gen koji se nalazi u SRY regiji, faktor određivanja testisa (engl. testis determining factor - TDF) izravno usmjerava razvoj u muški spol. Ako TDF nije prisutan dolazi do razvoja ženskog polnog sistema.
Muški i ženski polni sistem imaju različite organe koje potiču iz iste osnove i imaju iste funkcije:
Muški organ | Ženski organ | Ista funkcija |
---|---|---|
Cowperove žlezde | Bartholinijeve žlezde | Izlučivanje lubrikanata. |
Penis | Klitoris | Erektilno tkivo i podražaj |
Testis | Jajnik | Stvaranje gameta |
Prostata | Skeneova žlezda | Ejakulacijska tekućina i podražaj |
Organi muškog spolnog sustav su semenik (lat. testis), pasemenik (lat. epididymis), semenovod (lat. ductus deferens), semeni mehurići (lat. vesiculae seminales), mlaznični vod (lat. ductus ejaculatorius), predstojna žlezda (lat. prostata), gomoljno-crevne žlezde (lat. glandulae bulbo-urethrales) i muški polni ud (lat. penis). Semenici, pasemenici, semenovodi, semeni mehurići i mlazični vodovi su parni organi smešteni u zdelici.
Organi ženskog polnog sistema su jajnik (lat. ovarium), jajovod (lat. tuba uterina), materica (lat. uterus), vagina (lat. vagina), stidnica (lat. vulva). Jajnici i jajovodi su parni organi smešteni u zdelici.