Reč nota potiče iz latinskog jezika i znači znak. U muzici nota (fr. i engl. note)[1] je znak za beleženje tonova u linijski sistem.
Mesto note u linijskom sistemu pomoću notnog kluča određuje visinu tona i određuje joj ime.
Oblik note ( itd.) određuje notnu vrednost, tj. trajanje tona. [2][3] Najduži ton po trajanju u današnjoj notaciji označava se znakom i zove se cela nota. Njenim deljenjem stvaramo manje notne vrednosti, što najbolje ilustruje sledeći primer:
= cela nota = 1/1
= polovina note = 1/2
= četvrtina note = 1/4
= osmina note = 1/8
= šesnaestina note = 1/16
= tridesetdvojina note = 1/32
Radi preglednosti i bržeg pisanja, više nota spajamo, tj. grupišemo tzv. crtom, rebrom ili gredom što ilustruju sledeći primeri:
Svaka notna vrednost, pa i osminska[2][3], može da se produži:
Svaku notu možemo povisiti, sniziti ili razrešiti pomoću znakova koji se u teoriji muzike zovu predznaci ili akcidentali.