Reč opus (fr. numéro, engl. opus number, ital. numero, nem. Opuszahl)[1]potiče iz latinskog jezika i znači delo.
Ovaj termin može da se odnosi na književnost, slikarstvo, pozorište, balet, film, muziku i, uopšte, sve oblasti umetničkog stvaralaštva.
Opus može da ima dva značenja:
Recimo: Betovenov Treći klavirski koncert, ce mol, opus 37.
Recimo: "Opus arhitekte Ćosića je ogroman...", "Celi umetnički opus grafičara je vrlo vredan...", "Njegov književni opus obuhvata komedije, pripovetke, književnu i pozorišnu kritiku."
U muzici reč opus takođe ima dvojako značenje:[2]
Kompozitori i muzikolozi (ljudi koji studiraju i pišu o muzici) reč opus (ili skraćeno Op.)[3] koriste da bi označili (radi lakog uvida) hronološki redosled nastanka umetničkih dela ili odnos radova u kompozitorovoj celokupnoj kolekciji, a nekada se tako označava jedan period kompozitorovog stvaranja. Oni uz naslov dela napišu i broj opusa. Na primer, kada kompozitor komponuje svoju prvu kompozuciju, da joj naslov i označi je kao "Opus 1" (Op.1). Sledeća kompozicija bi bila "Opus 2" (Op.2) i td.
Ovakav način organizovne katalogizacije muzičkih kompozicija jednog umetnika umnogome pomažu i olakšavaju uvid u kompozitorov stvaralački opus i brzo i lako snalaženje svakog muzičara ili interesenta za njegov rad ili njegov odrećeni komad.
Betoven je napisao mnogo klavirskih sonata. Sonatu u A-duru op.26 napisao je kad je bio mlad. Mnogo godina kasnije, napisao je još jednu klavirsku sonatu (takođe u A-duru), ali ona (da bi se razlikovala) ima Opus 101 (vidi zadnji notni primer desno dole).
Oznaka Opus se kroz istoriju koristilа još od 17. veka pa sve do današnjih dana. Poznato je da je Ludvig van Betoven bio veoma sistematičan i ažuran u tome.
Sem klasične oznake Op., muzikolozi su kompozicijama koje nisu imale oznake davali i drugačije numeracije (uoči različite numeracije dela ispisane kurzivom ispod notnih primera u desnoj koloni). Prikažimo samo neke najpoznatije:
<References>