Džozef Lister | |
![]() | |
Rođenje | Apton, Eseks |
---|---|
Smrt | 10. 2. 1912. (84 godina) Volmer, Kent |
Prebivalište | ![]() |
Poznat po | Antiseptičkoj hirurgiji |
Džozef Džekson Lister (engl. Sir Joseph Jackson Lister; 5.4. 1827 — 10.2. 1912) je bio Britanac hirurg, istraživač i osnivač antiseptičke hirurgije. Listerova istraživanja primarno su bila usmerena na proučavanje mikroskopskih promena u tkivima izazvana zapaljenjskim procesom. Kada se upoznao sa Pasterovim otkrićem o mikroorganizmimima, objavljenom 1864. godine, Lister je odmah u već započetim istraživanjima primenio Pasterova razmišljanja o klicama, nakon kojih je zaključio da je zapaljenje u hirurškim ranama posledica ulaska mikroorgganizama u ranu i njihovog daljeg razvijanja. Kako Pasterovo rešenje ubijanja klica toplotom nije bilo moguće primeniti na živim organizmima, Lister je odlučio da istraži primenu hemijskih sredstva za uništavanje mikroorganizama u rani. Nakon primene karbolne kiseline (poznate kao fenol) za sterilizaciju hirurških instrumenata i čišćenje rana, Lister je kod svojih bolesnika postigao značajno smanjenje postoperativnih infekcija i time hirurške intervencije učinio bezbednijim po život bolesnika, koji su do tada masovno umirali zbog infekcije postoperativne rane.[1]
Džozef Lister je rođen u Aptonu (Eseks, Engleska) 5.4. 1827, kao četvrto dete Džozefa Listera starijeg, trgovca vinom, studenta latinskog jezika i matematike, i Isabella Harris. Njegov otac je uspeo da napravi bezbojno sočivo za mikroskop i to je omogućilo mladom Listeru, da još dok je bio dete, vidi do tada nepoznati svet mikroorganizama.
Mladi Džozef Lister rastao je u Kvekerskoj porodici posvećenoj Bogu, ali i nauci. Listerova majka, koja je pre udaje bila upravnica Škole za čitanje i pisanje, bila je odlična učiteljica svoje dece u prvim godinama njihovog odrastanja. Otac, Lister Stariji, u tom periodu smatran je osnivačem i izvorom brojnih saznanja iz oblasti mikroskopije.
Mladi Lister je u svojim najranijim godinama bio fasciniran prirodom i promenama u njoj, što je uticalo da još pre tinejdžerskog uzrasta roditeljima saopšti nameru da želi da bude hirurg, na veliko iznenađenje porodice u kojoj se niko pre toga nije opredelio za takvu profesionalnu karijeru.
Oduševljen tom Listerovom odlukom, otac ga je na vreme upoznao sa značajem opšteg obrazovanja za dalji život, pre nego što se otisne u svet nauke i karijeru nastavi u medicini. Nakon što je sa 16 godina završio kvekersku školu, Lister se 1847. godine upisao na Univerzitetski koledž u Londonu, koji je bio jedan od nekoliko retkih institucija koje su u to vreme na školovanje primale Kvekere.[n 1][2]
Došavši na Koledž sa velikom željom da se bavi medicinom, posebno hirurgijom, Lister je bio vidno razočaran studijama na prvoj godini. U tom periodu je oboleo od malih boginja, zbog kojih je izgubio dosta vremena za studiranje i pohađanje nastave.
Nakon nekoliko meseci „krize“ i razočaranja (praćenog manjim nervnim slomom), početkom 1848. Lister je odlučio da napravi malu pauzu u školovanju i ode na višemesečni odmor. Posle kraćeg puta u Irsku, osetio se sposobnim da nastavi studije i krajem 1848. vratio se na Koledž, na kome se upisao na zimski semestar.
I pored brojnih istraživačkih aktivnosti, bolesti i velikog dodatnog rada, Lister je uspešno studirao i školovanje završio 1852. godine, primanjem svog „degree with Honors“.
Džozef Lister je obaveznu lekarsku praksu (koja bi odgovarala današnjem lekarskom stažu) obavio prvo kao porodični (kućni) lekar, a potom kao porodični hirurg, u narednih 9 meseci. Na kraju tog perioda obrazovanja imao je 27 godina. Kako je živeo u bogatoj porodici, Lister nije imao potrebu niti obavezu da žuri sa započinjanjem lekarske prakse.
Tokom studija Lister je bio posebno blizak sa profesorom fiziologije Vilijamom Šarpijem (William Sharpey), koji mu je savetovao da posveti izvesno vreme posetama drugim klinikama kako bi proširio svoje poznavanje hirurgije. Kako je Šarpi bio blizak prijatelj sa Džejmsom Sajmom (James Syme), profesorom kliničke hirurgije u Edinburgu, on je savetovao Listeru da prvo poseti Edinburg pre nego što obiđe klinike i bolnice u Evropi.
Lister je poslušao profesora Šarpija i nakon dolaska u Kraljevsku ambulantu u Edinburgu (Royal Infirmary of Edinburgh),[3] 1853. godine, nakon nekoliko dana shvatio da je u Džejmsu Sajmomu dobio drugog oca u liku novog mentora, iako njihove prirode, pa čak i izgled nisu mogli biti različitiji. Lister je bio visok skoro 180 cm i širokih pleća, izgledao je mnogo snažnije nego što je u stvari bio.[4]Tako je Lister postao prvi pomoćnik i prijatelj hirurga Džejmsa Sajmoma na Univerzitetu u Edinburgu.
U četrdesetoj godini života Lister je napustio Kvekere i pridružio se škotskoj Sabornoj crkvi, da bi se oženio Sajmomovom ćerkom, Agnesom.[5] Medeni mesec, u trajanju od 3 meseca, proveo je sa suprugom u poseti vodećim medicinskim ustanovama (bolnicama i univerzitetima) u Francuskoj i Nemačkoj. Kako je do udaje Agnes bila „zaljubljena“ u medicinska istraživanja, ona je bila idealan partner Listeru u laboratoriji, u kojoj su zajedno proveli ostatak svog života.
Lister je umro 10. februara 1912. u seoskoj kući u Kentu, u 84. godini života. Posle opela u Vestminsterskoj opatiji, sahranjen je na groblju u Londonu (West Hampstead Cemetery) na parceli u jugoistočnom delu od centralne kapele.
Saveti oca Listera i njegov lični primer nisu bili jedini darovi koje je on dao svom sinu na početku njegovog školovanja. On je mladom Listeru obezbedio i jedan od najboljih mikroskopa tog doba, od koga se Lister više nije odvajao i sa njim je provodio sve svoje slobodno vreme na posmatranju sveta koji se nije mogao vidi golim okom. Nakon tih posmatranja Lister je prikazao dva rada pred Bolničkim medicinskim društvom (Hospital Medical Society), koji su na neki način nagovestili njegovo buduće usmerenje u profesionalnoj karijeri. Jedan je imao naslov „Gangrena“, a drugi „Upotreba mikroskopa u medicini“.[n 2]
Originalni doprinos histologiji Lister je dao nakon posmatranja nekih mikroskopskih struktura mišića (kao što su npr. mišić dužice oka i mišić podizač dlake).
Do polovine 19. veka amputacija udova bila je praćena smrtnim ishodom u oko sa 50% slučajeva tokom postoperativnog lečenja. Otkriće Luja Pastera da su mikroorganizmi prouzrokovači infekcije, Lister je njihovu pojavu i širenje u rani doveo u vezu sa visokim postoperativnim mortalitetom posle amputacije udova. Nakon što je započeo tretiranje amputacijom nastalih operativnih rana karbolnom kiselinom (fenolom), pranje ruku u 5% karbolnoj kiselini, i prskanje operativnog polja istom, Lister je postigao neverovatno veliko snižavanje incidence sepse.[6]
Zahvaljujući Listeru to je bio samo uvod u revolucionarna otkrića u modernoj antisepsi i početak primene antiseptičkog rada - sterilizacije instrumenata, upotrebe hirurških rukavica i pripreme pacijenata i hirurga i pratećeg tima za hirurške procedure.[7]
Lister je nakon povratka 1869. u Edinburg imenovan za profesora hirurgije na Univerzitetu u Edinburgu, gde je nastavio da dalje razvija i poboljšava metode antisepstičke hirurgije i edukuje veliki broj hirurga. Njegova slava se neprestano širila u medicinskim krugovima širom sveta, tako da je veliki broj lekara i drugih posetilaca često dolazio da sluša njegova predavanja. Među njegovim učenicima na Kraljevskom koledžu u Londonu bio je i Robert Hamilton Rasel, koji se kasnije preselio u Australiju.
Lister je takođe razvio metod operativnog lečenja kolena primenom metalne žice i poboljšao tehniku mastektomije.[8]
Greška u referenci: Oznake <ref>
postoje za skupinu imenovanu kao "n", ali nema pripadajuće oznake <references group="n"/>