Drekavac je biće iz mitologije Južnih Slavena. Vjerovanje o postojanju ovog bića rašireno je među stanovnicima u Srbiji (od Šumadije do Kosova)[1][2], u Bosni i Hercegovini, i u Crnoj Gori. Njime su se nekada plašila mala djeca, no kasnije su tu ulogu u narodnim predanjima preuzeli babaroga i bauk.
Ime ovog bića dolazi od glagola drečati[3].
Riječ "drekavac" se u nekim krajevima koristi kao sinonim vezan za sove iz roda pravih sova (lat.: Strigidae)[4][5].
U nekim krajevima mogu se pronaći i drugi nazivi za drekavca, kao što su: drek, drekalo[4][5], zdrekavac, zrikavac i krekavac.
Tu se, kažu, krije strašno čudovište drekavac, koje za kišovitih noći svojom prodornom drekom ispunjava čitav kraj.
– Branko Ćopić, "Orlovi rano lete"
Iako ne postoji točan opis drekavca, postoje mnoge verzije njegovog opisa od kojih su se neke zadržale do današnjih dana.
U južnoslavenskoj mitologiji drekavac je samo jedan od mnogih demona koji obitavaju u prirodi. Opisuje se kao malo biće čovjekolike građe sa dugim i oštrim kandžama na prstima, i velikom glavom na tankom vratu[2], koje ima sposobnost promjene svoga oblika. Prekriven je dugim krznom po kome neprestano gazi i zbog toga urla. Nјegov urlik je jako glasan i zvuči kao mješavina vrištanja, plača i vučjeg zavijanja. On svojim urlikom plaši lјude koji se kasno u noći zateknu u blizini mjesta gdje on obitava. Također, on može svojim urlikom oglušiti osobu. Drekavac se jako plaši dnevne svjetlosti i pasa[2], i jedino se može susresti noću u periodu između ponoći i svitanja, a ponekad i u jutarnjem periodu kad se spuste guste magle. Preko dana on boravi u svojim dubokim jazbinama koje kopa svojim kandžama[6]. Po južnoslavenskim predanjima, drekavci se najčešće mogu sresti u prolјeće, kad se i druga mitološka bića iz južnoslavenskih legendi pojalјuju[2]. Drekavci naselјavaju jame, pećine, planine i šume, a mogu se i naći u blizini potoka, rijeka, bara i močvara.
U narodnim predanjima opis drekavca se znatno razlikuje od opisa u južnoslavenskoj mitologiji i postoji nekoliko različitih interpretacija o tome što je to drekavac i kako on izgleda.
Po jednom narodnom vjerovanju drekavac je biće slično vampiru[2], koje je materijalna manifestacija umrlog, nekrštenog čovjeka (po nekim pričama mladog dječaka), koji ne može naći svoj mir nakon smrti, pa izlazi noću iz svog groba i proganja one koji su mu zgrješili u životu. Po drugim predanjima, drekavac je duša umrlog, nekrštenog djeteta[2] (ovaj opis gdje je opisan kao duša umrlog djeteta sliči drugim mitološkim bićima: navu, jaudu i plakavcu) koje ne može naći svoj mir nakon smrti (koje je umrlo u toku ili poslije poroda, a po nekim predanjima se radi i o abortiranom djetetu), pa izlazi noću iz svog groba i obilazi kuću svojih roditelјa.
U nekim krajevima se vjeruje kako duše utoplјenika ili obješenih lјudi mogu postati drekavci, kao i osobe koje nisu sahranjene po pravilima tradicije. U okolini Maglaja se smatralo da su drekavci (drekovi, kako ih ovdje nazivaju) duše poginulih vojnika koje nemaju mira na onom svijetu zbog počinjenih grijeha, i noću lutaju plašeći lјude drekom[1]. U okolini Kozarske Dubice se smatralo da je drekavac povampireni pokojnik koji noću izlazi iz groba, svjetli u mraku i za njim se vuče pokrov[7][1]. U okolini Arilјa se smatralo da je drekavac biće dugih nogu, duga vrata i mačje glave[1]. U Sredečkoj Župi se smatralo da je drekavac biće sa jednom nogom, da mu oči svijetle kao lampa i da viče: "Vi! Vi! Vi!"[8][1]. U okolini Prijepolјa, u Dragačevu, i na Kosovu, se smatralo da je drekavac prikaza koja se noću pokazivala u oblicima raznih životinja (mačke, psa, ptice, šarenog ždrijebeta, itd.)[9][1]. U Šumadiji (u mjestu Gruža), drekavac se zamišlјao kao čupavo biće s izduženim, prugastim tijelom vretenastog oblika, i velikom glavom, koje noću leti i dreči, i za njega se smatralo da je duša umrlog nekrštenog djeteta[1]. U okolini Bajine Bašte se zamišlјao kao čovjekoliko biće sa kozjim nogama[10].
Bez obzira o kojoj se verziji radi, za drekavca se u predanjima spominje da se glasa zastrašujućim urlicima sličnim dječjem plaču, vučjem zavijanju, meketanju jarca, mijaukanju mačke ili kreštanju ptica[2]. Također se spominje da ima velike oštre nokte na prstima koji su slični kandžama. Drekavac se jako plaši dnevne svjetlosti[2], i jedino se može susresti noću dok se šeta po groblјima i šumama u periodu između ponoći i svitanja. Najčešće ga se može sresti u toku "nekrštenih dana"[2] kad je najopasniji po lјude. Drekavac ne može biti uništen sve dok ne nađe svoj mir.
Prema predanjima drekavac napada lјude koji se kasno u noći zateknu u blizini groblјa ili šume, tako što im skoči na leđa i tjera ih da ga nose na leđima i hodaju po cijelu noć naokolo sve dok se prvi pijetlovi ne oglase[11][12]. Ukoliko se žrtva ne pokori njegovim zahtjevima, drekavac je izgrebe i počupa svojim noktima. Kad se oglase prvi pijetlovi, drekavac svoju umornu i zbunjenu žrtvu odgurne u kanal pored puta ili šume i ostavije da ondje leži.
U nekim krajevima se vjeruje kako je urlik drekavaca loš znak koji najavlјuje smrt neke osobe ili stoke, ili izbijanje rata, ili pojavu smrtonosnih zaraznih bolesti lјudi ili stoke. U nekim krajevima se pak vjeruje da ako sjena drekavca padne na neku osobu, da će osoba obolјeti od neke neizlјečive bolesti i umrijeti. Također se u nekim krajevima vjeruje da drekavci žive u rijekama i vrbacima, i da znaju zaskakati i napadati prolaznike koji se nađu tu u blizini i odvlačiti ih u virove gdje ih guše[13]. Također se vjeruje da drekavac ima sposobnost da se pojavi u snovima[2], gdje proganja osobu koja ga sanja, a ponekad je zna i gušiti u snu. U nekim mjestima se spominje da se drekavac može kretati vrlo brzo i da može "preći razdalјinu na jednoj njivi u tri koraka".
Opisi drekavca koji su se pojavili u modernom dobu se u mnogome razlukuju od opisa drekavca u južnoslavenskoj mitologiji ili u narodnim predanjima, i često se pojavlјuju različite varijacije izgleda ovog bića od strane svjedoka koji su ga navodno susreli. Među opisima iz modernog doba su:
Drekavac je mitska izmišlјotina iz zabiti .... Sve je to tipično za male zabačene sredine koje su prošarane višedesetlјetnim tradicijama - pričama o mitskim bićima koje oživlјavaju svako toliko vremena .... Svaki kraj ima svoje legende ili čudnovatu životinju karakterističnu za svoje područje. Ako se radi o dugovječnom mitu, svako malo će se pojaviti netko tko će ga osvježiti. Također, priče o zvijerima mogu krenuti spontano. Netko vidi neku čudni životinju i onda krenu priče.
– Drago Plečko o drekavcu u svom intervju iz 2011. godine za "Dnevno.hr"[16]
Iako nema dokaza o postojanju drekavca, postoji određen broj lјudi koji se i dalјe plaše ovog mitološkog bića. Postoji nekoliko mogući objašnjenja ovog mitološkog bića.
Što se tiče nepoznati zvukova, koji se čuju noću, moguća objašnja su zvukovi koje proizvode:
Što se tiče susreta sa drekavcom i viđenjima moguće objašnje su:
U književnosti se mogu pronaći neka djela u kojima se spominje drekavac. Tako se u djelima Branka Ćopića drekavac spominje u kratkoj priči "Hrabri Mita i drekavac iz rita"[17] iz zbirke pripovjedka "U svijetu medvjeda i leptirova", u romanu "Orlovi rano lete"[6] i u knjizi "Delije na Bihaću". Također drekavac se spominje knjizi Milovana Glišića pod nazivom "Pripovetke", u knjizi Danijela Jovanovića pod nazivom "Severna kapija: Duhovi prošlosti", u knjizi Ninoslava Mitrovića "Gluvo doba", u knjizi Milisava Popovića "Zaboravlјena gora", i u romanu Žike Lazića "Armonikaš: šeboj protiv nevidovnih sila".
Rok-metal sastav Horor Piknik je objavio 2013. godine pjesmu pod imenom "Drekavac". Također mizički sastav S.A.R.S. je u sklopu svog albuma "Ikone pop kulture" (iz 2014. godine) objavio pjesmu pod imenom "Drekavac".
Drekavac se spominje u istoimenoj predstavi autorice Maje Todorović i u režiji Milene Pavlović.
U kinematografiji drekavac se spominje u filmovima "Lijepa sela lijepo gore" i "Orlovi rano lete", i u kratkom horor filmu/mjuziklu hrvatskog režisera Ivana Mokrovića "Drekavac" iz 2014. godine. Također drekavac se spominje u 42. epizodi serije "Selo gori, a baba se češlјa".
U japanskoj anime seriji "Lord Marksman and Vanadis" (jap.: 魔弾の王と戦姫 | Madan no Ō to Vanadīsu), baziranoj na istoimenom romanu japanskog autora Tsukasa Kawaguchi, se pojavlјuje drekavac, koji je u ovoj seriji jedan od glavni antagonista. U seriji je prikazan kao niski starac sa deformisanim licem u bijelom plaštu koji je ustvari besmrtni demon prerušen u starca.
Drekavac se vrlo rijetko pojavlјuje u društvenim igrama. Neki od tih slučajeva gdje se pojavlјuje su:
Što se tiče video-igara drekavac se pojavlјuje: