Bernard Lonergan | |
---|---|
Filozofija 20. vijeka | |
Zapadna filozofija | |
Biografske informacije | |
Rođenje | Bernard Joseph Francis Lonergan 17. 12. 1904. Buckingham, Quebec, Kanada |
Smrt | 26. 11. 1984. (dob: 79) Pickering, Ontario, Kanada |
Počivalište | Loyola House, Guelph, Ontario |
Državljanstvo | kanadsko |
Rodbina | Gerald (otac) Josephine (majka) Gregory i Mark (braća) |
Obrazovanje | |
Alma mater | Koledž Heythrop, London Papinski univerzitet Gregoriana |
Zanimanje | filozof, teolog, svećenik, autor, profesor |
Filozofija | |
Škola/Tradicija | kršćanska filozofija i teologija |
Glavni interesi | epistemologija, transcendentalni tomizam, sistematska teologija, kristologija, filozofija ekonomije |
Glavna djela | |
Uvid: Studija o ljudskom razumu (1957) Verbum: riječ i ideja kod Akvinskog (1967) Milost i sloboda (1971) Metoda u teologiji (1972) | |
Inspiracija | |
Od
| |
Bernard Lonergan (Buckingham, 17. 12. 1904. – Pickering, 26. 11. 1984), kanadski filozof, teolog, svećenik, isusovac, autor i profesor, jedan od najistaknutijih predstavnika katoličke teologije i filozofije 20. vijeka.
Lonergan je rođen 1904. u Buckinghamu, bivšem kanadskom gradu u Quebecu (danas dio grada Gatineaua). Njegov otac Gerald bio je irskog porijekla i radio je kao geodet na kartiranju zapadne Kanade, a majka Josephine domaćica iz porodice engleskih korijena. Osim Bernarda, roditelji su mu imali još dva sina, Gregoryja i Marka. Godine 1918. trinaestogodišnji Bernard upisao se na Koledž Loyola, isusovačku školu u Montrealu. Intelektualnim standardima svoje srednje škole i katoličkim obrazovanjem općenito nije bio zadovoljan, ali nastavio je vjersko školovanje i 1922. priključio se isusovačkom redu. Do 1926. služio je kao novak u ontarijskom Guelphu, a potom se upisao na Koledž Heythrop pri Univerzitetu u Londonu. Iako je respektirao kompetentnost i iskrenost svojih profesora na Heythropu, bio je duboko nezadovoljan prevladavajućom suarezijanskom filozofijom. Uz studij skolastičke filozofije na Heythropu, Lonergan je također pohađao predavanja jezika i matematike na Univerzitetu u Londonu. U rodnu Kanadu vratio se 1930. i tri godine proveo je kao predavač na Koledžu Loyola, a zatim je otišao u Rim i četiri godine izučavao teologiju na Papinskom univerzitetu Gregoriana. Tokom 1937. i 1938. prošao je završni tečaj za isusovca u francuskom Amiensu.
Lonerganovi interesi i intelektualni utjecaji za vrijeme školovanja bitno su varirali. Prilikom obuke u Guelphu proučavao je grčki, latinski i francuski jezik, retoriku i matematiku. Njegovi udžbenici na Heythropu bili su uglavnom skolastički priručnici njemačkog porijekla i suarezijanske naravi. Njegovi rani radovi na Heythropu odražavaju interes za epistemologijom, a primjetan je i utjecaj Newmanove Gramatike pristanka (engl. Grammar of Assent) koju je pročitao nekoliko puta. Predmeti zanimanja na Univerzitetu u Londonu ponovo su grčki, latinski i francuski jezik, te osobito matematika. Za vrijeme rada na Koledžu Loyola predavao je (infinitezimalni račun, analitičku geometriju i mehaniku, te proučavao djela Platona, Augustina, Johna Alexandera Stewarta i Christophera Dawsona. Posebno utjecajna bila je Dawsonova knjiga Vrijeme bogova (engl. The Age of the Gods) koja je rezultirala pomakom u njegovom razmišljanju od normativnog i klasicističkog do antropološkog poimanja kulture. Dok je boravio u Rimu, upoznao se s transcendentalnim tomizmom Josepha Maréchala što je predstavljalo osvježenje naspram ranijih iskustava sa skolastičkim priručnicima i odigralo je važnu ulogu na Lonerganov intelektualni razvoj. U ovo doba Lonergan je također aktivno proučavao i kulturu, filozofiju historije, sociologiju, politiku i ekonomiju, te je otpočeo planove za temeljitom obnovom katoličkih studija. Ovi planovi privremeno su stavljeni na čekanje dok je pripremao doktorat na Gregoriani, fokusiravši se na Tomu Akvinskog.
U maju 1940. godine, svega dva dana prije zakazane obrane doktorske disertacije, Lonergan zbog izbijanja Drugog svjetskog rata napušta Italiju i vraća se u Kanadu, te počinje predavati teologiju na isusovačkom koledžu Immaculée-Conception u Montrealu. Pet godina kasnije prelazi na Institut Thomas More i radi kao predavač do 1946. godine. Krajem decembra iste godine konačno je obranio disertaciju, uz specijalnu ispitnu komisiju sazvanu u Montrealu. Od 1947. do 1953. predavao je teologiju na Koledžu Regis u Torontu, a sljedećih jedanaest godina radi kao profesor na Papinskom univerzitetu Gregoriana u Rimu. Posljednjih godina u Italiji predavao je trojstvo i kristologiju, te sastavio važne udžbenike na te teme. Godine 1964. dijagnoziran mu je rak pluća zbog čega se ponovo vratio u Kanadu zbog liječenja i ostao raditi kao profesor na Koledžu Regis od 1965. do 1975. godine. Zbog zdravstvenog stanja njegove profesorske aktivnosti bile su reducirane tako da je većinu vremena posvetio istraživanju i pisanju. U međuvremenu je predavao i na Univerzitetu Harvard (1971–1972), a zadnja akademska pozicija bila mu je posao gostujućeg profesora na Koledžu Boston od 1975. do 1978. godine. Umro je u isusovačkoj ambulanti u Pickeringu 1984. i sahranjen je u Guelphu. Velik broj njegovih eseja i osvrta publiciran je u zbirkama nakon njegove smrti, a dio 2010-ih još nije bio objavljen.
Historija katoličke teologije | |
---|---|
Generalna historija |
|
Početci Crkve |
|
Od Konstantina do Grgura I | |
Rani srednji vijek |
|
Kasni srednji vijek |
|
Misticizam i reforme |
|
Protestantska reformacija i katolička obnova |
|
Od baroka do francuske revolucije |
|
19. vijek |
|
20. i 21. vijek |
|