(IUPAC) ime | |||
---|---|---|---|
6-[(1-methyl-4-nitro-1H-imidazol-5-yl)sulfanyl]-7H-purine | |||
Klinički podaci | |||
Identifikatori | |||
CAS broj | 446-86-6 | ||
ATC kod | L04AX01 | ||
PubChem[1][2] | 2265 | ||
DrugBank | APRD00811 | ||
ChemSpider[3] | 2178 | ||
Hemijski podaci | |||
Formula | C9H7N7O2S | ||
Mol. masa | 277.263 g/mol | ||
SMILES | eMolekuli & PubHem | ||
| |||
Farmakokinetički podaci | |||
Bioraspoloživost | Dobro je apsorbovan | ||
Metabolizam | putem ksantin oksidaze | ||
Poluvreme eliminacije | 3 sata | ||
Izlučivanje | Renalno, minimalno | ||
Farmakoinformacioni podaci | |||
Trudnoća | ? | ||
Pravni status | ℞ Prescription only | ||
Način primene | oralno |
Azatioprin (Azathioprine, Imurek) je lek koji supresuje imunski sistem.[4]
Azatioprin se koristi kod transplantacije organa i za tretiranje autoimunih bolesti. Neke od autoimunih bolesti su reumatoidni artritis, pemfigus, Inflamatorna bolest creva (kao što je Kronova bolest i Ulcerozni kolitis)[5], multipla skleroza, autoimuni hepatitis, atopični dermatitis i restriktivna bolest pluća.[6]
Azatioprin ometa sintezu purina (adenina i guanina), koji su neophodni za DNK sintezu. Inhibicija sinteze purina ima najjači efekat na brzo-rastuće ćelije, u koje spadaju T-ćelije i B-ćelije.
Azatioprin je prolek, koji se konvertuje u telu u aktivne metabolite 6-merkaptopurin (6-MP) i 6-tioinosinsku kiselinu.
Azatioprin proizvodi više generičnih proizvođača. On se prodaje pod imenima (Azasan od strane kompanije Salix u SAD, Imuran od strane kompanije GlaksoSmitKlajn u Kanadi, SADu, Australiji i Velikoj Britaniji, Azamun u Finskoj, i Imurel u Skandinaviji i Francuskoj).
Azatioprin je uveo u kliničku praksu Sir Roj Kaln, britanski pionir u transplantaciji. On je sledio rad Sir Peter Medavara u kojem je otkrivena imunološka baza neprihvatanja transplantiranog tkiva i organa. Kaln je uveo 6-merkaptopurin kao eksperimentalni imunosupresant za transplantaciju bubrega. Kad je azatioprin bio otkriven, on ga je primenio kao manje toksičnu zamenu za 6-merkaptopurin. Dugo godina, dvojna terapija sa azatioprinom i steroidima je bila standard za antirejekcione režime, dok ciklosporin nije bio uveden u kliničku praksu (takođe Kalnov doprinos) 1978 godine.
Azatioprin je inhibitor DNK sinteze. On se konvertuje u analog purina koji inhibira proliferaciju ćelija, posebno limfocita. On je efektivan kad se koristi sam, npr. kod određenih autoimunih bolesti, ili u kombinaciji sa drugim imunosupresantima kod transplantacije organa.
Nuspojave nisu česte. Neke od poznatih nuspojava su mučnina, iscrpljenost, gubitak kose, i osip. Zato što azatioprin supresuje kičmenu moždinu, pacijenti postaju podložni infekcijama. Mere opreza trebaju biti preduzete kad se ovaj lek koristi sa purin analozima kao što je je alopurinol. Enzim tiopurin S-metiltransferaza (TPMT) deaktivira [[6-merkaptopurin]. TPMT genski polimorfizam može dovesti do eksesivne toksičnosti leka.[7]
Mada je znatno skuplji[8], mikofenolat mofetil se sve više koristi umesto azatioprina za organ transplantaciju, pošto u manjoj meri dovodi do supresije kičmene moždine i oportunističkih infekcija, i ima manju učestalost akutnih neprihvatanja organa.[9] Azatioprin je još uvek veoma značajan.
On je listiran kao ljudski karcinogen u 11-tom izveštaju o karcinogenima SAD ministarstva za zdravstvene i ljudske usluge.[10]