Azteci (španj.Aztecas, Aztecos; eng.Aztecs) bili su moćan indijanski narod koji je u 15. i 16. stoljeću vladao velikim carstvom u južnom Meksiku. Bili su narod iz grupe Nahuatl-govornika koje je sebe nazivalo imenom Mexica. Sebe su označavali i kao Culhua-Mexica, povezujući se s Culhuacánom, središtem najciviliziranijeg naroda u Dolini Mexica. Ime Tenochca (Tenočki; u pl. Tenochcas) dobili su prema svome središtu Tenochtitlán.
Azteci su zapravo bili savez od 3 plemena koje je prema van djelovalo kao jedan narod pod astečkim imenom. Ova plemena bila su Acolhua iz grada Texcoca, Tenochca ili Mexica iz Tenochtitlana, i najmanji Tlacopans (Tlakopanci) s glavnim gradom Tacuba (ili Tlacopan). Od 1426.-1520. konfederacija se angažirala u ratovima kojima su savladana plemena od Doline Mexica do Pacifika. Carstvo je osvojio Hernan Cortes1519. godine.
Na području Meksika danas živi oko. 750.000 potomaka Azteka. Uglavnom se bave poljodjelstvom ili rade kao industrijski radnici.
Ime
Značenje imena Azteka nije razjašnjeno, a sam izraz izvodi se od riječi Aztlan, legendarne zemlje njihovog porijekla koja se nalazila negdje na sjeveru ili sjeverozapadu. Neki znanstvenici njihovo ime prevode kao 'white land' (ili bijela zemlja), drugi kao 'near the cranes', navodno od aztatl, u pl. azta =ždral + tlan, u označavanju blizine. Postoji i pretpostavka da je ime Atlantskog oceana također došlo od njihove riječi 'atl', što označava 'vodu', pa bi prema toj teoriji Azteci bili potomci stanovnika Atlantide, koji su nakon katastrofe uspjeli doći do Meksika i tamo izgraditi novu civilizaciju.
Povijest
Dolazak Asteka
Acosta koji je posjetio Meksiko1585. i čije je djelo izdano 1589. godine zapisao je njihovu tradiciju o seobi 7 plemena iz zemlje Aztlan ('bijela zemlja'), koja se prema predaji nalazila negdje na Sjeveru.
Prvo od 7 plemena Nahuatlac (tako su se kolektivno nazivali) došlo je u Dolinu pleme
Xochimilca (Sochimilca) 'narod cvjetnog sjemena' (‘nation of the seeds of flowers’), koji se nastanio na jugu Doline.
Chalca 'narod usta' (‘people of mouths’), dolaze u Dolinu mnogo poslije Xochimilca i nastanjuju se na jezeru Chalco.
Pleme Tepanec 'narod mosta' ili ‘people of the bridge’ dolazi treće u Dolinu i nastanjuju se u Azcapotzalcu, zapadno od jezera Texcoco.
Četvrti su Acolhua 'snažni narod' ('strong people'), kasnije poznati kao Texcocans, nastanili su se na istočnoj obali jezera Texcoco.
Peti dolaze Tlatluicans /Tlatluikanci/ 'Ljudi s planine' (‘Men of the Sierra’) koji prelaze Sierru.
Šesti su Tlaxcalteca /Tlaškalteki, Tlaskalteci/ 'ljudi kruha' (‘Men of Bread’), živjeli su jedno vrijeme sa Tepanekima, pa su se nastanili u današnjoj Tlaxcali.
Posljednji dolaze Azteci ili Mexica koji zauzeše područje današnjega grada Meksika. Pleme Mexica u svojoj se seobi prvo zaustavilo 1163. godine u mjestu Coatepec, blizu Tollana, grada kojega su 1168. razorili Čičimeci (Chichimecs). Legendarni toltečki kraljQuetzalcoatl te godine bježi iz grada, a Tollan je 1200. godine potpuno razoren. Dolinom tada zavladaše dva grada, tepanečki Azcapotzalco, zapadno od jezera Texcoco, i Colhuacan (Culhuacan) plemena Culhua, jugoistočno od jezera.
Godine 1323. Azteci su na jezeru Texcoco pronašli mjesto gdje će 1325. utemeljiti svoj grad Tenochtitlan. Godine 1358. niknuo je novi grad, Tlatelolco, kojeg su podigli iseljenici iz Tenochtitlana. Nakon ratova s Tepanecima i pada Azcapotzalca 1428. godine, rodio se savez 3 grada. Nezahualcoyotl (Gladni Kojot) iz Texcoca, tlatoani Itzcóatl iz Tenochtitlana i Totoquihua iz Tlacopana osnovaše aztečki savez. Kasnije ovaj savez postaje dominantna sila koja je ovladala područjem od preko 200.000 km2 (80 tisuća kvadratnih milja) i 5-6,000.000 stanovnika. U njezin sastav je ušlo 400-500 državica. Sam grad Tenochtitlan imao je preko 140.000 stanovnika, a prostirao se na 13 km2.
Svoj svijet Azteci su nazivali Cem-Anáhuac Tenochca tlalpan ili 'svijet, Zemlja Tenočka'. Vladar je nosio titulu Cem-Anáhuac tlatoani, ili 'Gospodar svijeta'.
Kronologija
600.Pad Teotihuacana, porijeklo graditelja nije poznato.
856.Utemeljen Tollan (danas Tula) od naroda poznatog kao Tolteci (Toltecas), Nahua-govornika.
1111. (?) Nahuatlaca plemena napuštaju mitsku zemlju Aztlan.
1163. skitalačka plemena Mexica dolaze u Coatepec.
1168. Uništenje Tollana, Čičimeci (Chichimecas; u koje se ubrajaju i Azteci) razorili su grad.
1315. (ili još 1299) Tepaneki tjeraju Mexice s Chapultepeca.
1323. Colhua Indijanci tjeraju Mexice iz Tizaapan-a. Oni bježe na maleni otok Acatzintlan, gdje su ugledali orla na kaktusu (vidi meksičku zastavu). Pošto su postali neprijatelji Colhuacana, ponovno dolaze pod zaštitu Tepaneka.
1372. politička reorganizacija, vladar Acamapichtli uzima si ženu iz svakog 'calpulli'-ja (ponegdje calpolli), prva mu je žena Ilancuetl, Colhua plemkinja, ali nije imala djece. Uvodi se titula 'tlatoani' (=govornik).
1375-1465, devedeset-godišnji rat sa Chalco Indijancima.
1395 (?), misteriozna smrt Huitzilihhuitl-ove prve žene, tlakopanske princeze.
1406, misteriozna smrt Huitzilihhuitl-ove druge žene, Miahuaxihuitl, princeze iz plemena Tlahuica, iz grada Cuauhnahuac-a (današnja Cuernavaca).
1411. osvojen je Chalco, ali je ponovno oslobođen intervencijom drugih gradova-država, uključujući i tepanečki Azcapotzalco, pod čijim su bili patronatom.
1418. vladar Tezkukanaca, Ixtlilxochitl, protjeran je od Tepaneka iz grada Texcoca.
1418-72. Nezahualcoyotl, postaje vladar Texcoca.
1426. Umire tepanečki vladar Tezozomoc. Iste godine Nezahualcoyotl ponovno osvaja grad od Tepaneca. Vodstvo Tepaneka, nakon Tezozomocove smrti preuzeo je njergov sin Maxtla. Ubijeni su tlatoani Chimalpopoca i Tlacateotl, vladar Tlatelolca. Ubojice je poslao Maxtla iz Azcapotzalca.
1428. Nezahualcoyotl osvaja Azcapotzalco, uzima si zadovoljstvo iščupati Maxtlino srce. Nastanak saveza Asteka, ujedinjuju se gradovi Tenochtitlan, Texcoco i Tlacopan.
1519. Dolina Mexica ima 1,000,000 do 1,600,000 stanovnika. Tenochtitlan raste 150,000-200,000 stanovnika. Cortés se iskrcava kod Veracruza. Nalazi saveznike u Totonacima, Huastecima i Tlaškaltecima.
1520. Noche Triste (tužna noć) Španjolci su potučeni na Tenochtitlanu, mnogo je mrtvih na obije strane. Četveromjesečna vladavina Cuitlahuac-a, umire od boginja.
Azteci, kao i sjevernoamerički Irokezi (Iroquois), su prema svim ostalima izvana djelovali kao jedan narod. Svako je pleme unutar konfederacije bilo nezavisno u onome što se odnosilo na lokalnu samoupravu. Svako pleme imalo je savjet poglavica i glavnog ratnog poglavicu. U izboru vrhovnog aztečkog ratnog poglavice sudjelovala su sva 3 astečka plemena, Tenočki, Tezkukanci (Acolhua) i Tlakopanci.
Zemljom je, prema Diegu Duranu, na čelu sa kraljem, upravljao kraljevski savjet bez čijeg se mišljenja nije moglo ništa učiniti. Duran ih titulira imenima Tlacachcalcatl (tlakačkalkatl), Tlacatecal (tlakatekatl), Ezuauuacatl (ezuauakatl), i Fillanealque (filanealkve). Naziv položaja koji je imao Montezuma II bio je teuctli (ratni poglavica) ili kao član savjeta zvao se tlatoani (govornik).
Zakoni su bili objavljivani i zapisivani slikovnim pismom. Bili su strogi. Ubojstva i preljub kažnjavali su smrću.
Azteci su svoju djecu školovali u posebnim školama zvanim calmecac. Školovanje i odgoj djece bio je jedan od glavnih zadataka astečkog svećenstva. U calmecacu se omladina pripremala za život, tu su se upućivali u tajnu pisma, narodnu tradiciju, religiju i nauku. Iz ovih škola odlazili su uz velike ceremonije. Najsposobniji, su uz preporuku odlazili na odgovorne položaje.
Kod Azteka nije bilo trgovina nego su svaki peti dan održavali sajmove. U velike gradove slijevala se masa ljudi iz raznih krajeva donoseći poljoprivredne proizvode i rukotvorine. Platežno sredstvo bile su vrećice kakaa, s određenim brojem zrnja, ili komadići kositra rezanih u obliku slova T. Ova trgovina vodila se dijelom i trampom ili zamjenom.
Mnogoženstvo se dozvoljavalo, ali se vjerojatno ograničavalo samo na bogatiju klasu.
Azteci nisu imali kastinski sustav, ali postojalo je ropstvo. Trgovina robljem smatrana je kod Azteka časnim zvanjem.
Običaj je bio da sin nastavi zanimanje svoga oca. Ovi zanatlije udruživali su se u neku vrst cehova. Zanat je uživao osobito poštovanje.
Privreda
Zemlja je kod Azteka pripadala calpullima (neki to smatraju klanovima; ili plemenima), svaki calpulli sastojao se od više callija (ili domaćinstava). Ovu zemlju zajednički su obrađivali, a prinos od nje plaćali su državi i svećenstvu kao porez. Dio calpullijske zemlje pripadao je calpulliju, i bio je razdijeljen po domaćinstvima, već prema potrebi. Zemlja koju calli obrađuje nasljeđivala se s oca na sina, u slučaju izumiranja obitelji vraćala bi se calpulliju.
Od pokorenih zemalja Azteci su ubirali poreze. Iz raznih provincija dolazile su kože, kakao, zlato, raznobojno perje, smaragdi, ambra, pamučna odijela i drugi proizvodi. Pokorena plemena bila su obvezna raditi i na javnim radovima, kao izgradnji putova ili građevina.
Azteci su imali, a imaju i njihovi potomci danas, vrstu plovećih vrtova (na jezeru Xochimilco) poznatih kao chinampas (sing.chinampa), na kojemu su seljaci uzgajali razne kulture koje bi zatim završavale na tenočtitlanskoj tržnici. Između chinampasa nalazili su se plovni kanali kojima se roba u čamcima mogla dopremati. Danas ovi kanali još postoje a služe za vožnju dokonim turistima. Po njima danas plove veliki dekorirani kanui trajineras i prevoze turiste dok ih zabavljaju meksički pjevači mariachis (mariachi).
Pleme koje je nekada živjelo u području jezera Xochimilco zvalo se Xochimilca. Ovo pleme bilo je podložno Aztecima. Glavni ratarski alat bio je štap za kopanje, zvan u njihovom jeziku coa.
Mlinski kamen zamjenjivali su metate i mano sastojao se od udubljenog kamenog postolja i oblog kamena, kojim se udaralo po kukuruzu dok se ne pretvori u brašno.
Aztecima danas zahvaljujemo na čokoladi. Oni su proizvodili jedno piće od kakaa i vanilije (rasla je u ograničenim primorskim predjelima Meksika) i zvali ga chocolatl, bilo je pjenasto, a uzimalo se hladno.
Religija
Prinošenje ljudske žrtve bogovima
Astečka religija bila je mnogobožačka, Asteci su svojim dolaskom pokupili mnoge elemente drugih mezo-američkih kultura i ranih naroda. Najvažniju ulogu u vjerskom životu imali su Huitzilopochtli, bio je bog rata. Tonatiuh je bio bog Sunce. Suncu su se prinosile ljudske žrtve, zbog njega su vođeni neprekidni ratovi (takozvani 'rat cvijeća') kako bi se moglo doći do novih zarobljenika. Njihova srca biti će žrtvovana Suncu, tijela će se raskomadati i podijeliti narodu da budu pojedena. Prema vjerovanju Azteka samo duše ratnika koji su pali u borbi i bili žrtvovani odlaze na nebo. Duše žena umrlih pri porođaju također.
Tlaloc bio je bog kiše, a Quetzalcoatl ili Pernata Zmija bio je dijelom bog, dijelom kulturni heroj. On je bog-prosvjetitelj koji je širio kulturu i nauku.
Azteci su usvojili sistem pisanja (logografsko♠, odnosno pojmovno) koje je u središnjem Meksiku bio u upotrebi najmanje tisuću godina. Kada su Asteci u ranom 15. stoljeću pokorili susjedne države prihvatili su njihovo pismo. Danas nemamo preživjelih aztečkih dokumenata koji su porijeklom iz doba prije Kolumba, većina sačuvanih nastala su tek nakon osvajanja. Postoji samo par 'kodeksa' (codices, codex) iz regije Puebla poznat kao 'international' Mixteca-Puebla stil. Ovaj isti stil mogao bi biti izvor aztečkom pismu koje se satoji od obojenih sličica (glifova, 'glyphs'). Mixteca-Puebla stil potekao je od mikstečkog (Mixtec) pisma.
Ostali sistemi pisanja su silabičko, piktografsko, ideografsko i alfabetsko.
Kalendar
Azteci su imali svoj kalendar, ustvari dva kalendara. Jedan je bio ritualni, imao je 260 dana i zvao se tonalpohualli. Bio je podijeljen u 13 perioda po 20 dana. Drugi sunčani (xiuhpohualli) imao je 365 dana. Ovaj kalendar dijelio se na 18 mjeseci po 20 dana. Ovome se treba pridodat i 5 dana nazivanih nemontemi. Svakih 52 godine poklopili bi se datumi kalendara, tada su nakon 'pet nesretnih dana' priređivali 'Novu vatrenu ceremoniju'. –Dani i mjeseci imali su svoja imena. Kalendar Azteka bio je bazaltni kamen težak 25 tona i promjera 3,7 metara ili 12 stopa. Pronađen je 1790. godine i smješten u Antropološkom muzeju u Meksiku.
Mjeseci
I. Atlacacauallo
II. Tlacaxipehualiztli
III. Tozoztontli
IV. Hueytozoztli
V. Toxcatl
VI. Etzalcualiztli
VII. Tecuilhuitontli
VIII. Hueytecuihutli
IX. Tlaxochimaco
X. Xocotlhuetzin
XI. Ochpaniztli
XII. Teoleco
XIII. Tepeihuitl
XIV. Quecholli
XV. Panquetzaliztli
XVI. Atemoztli
XVII. Tititl
XVIII. Izcalli
Nemontemi. pet nesretnih dana, tada nisu održavana nikakve ceremonije.
Da bi došli do ratnih zarobljenika Azteci, a izgleda i neki njihovi susjedi, organizirali bi ratne pohode zvane xochiyaóyotl ili 'rat cvijeća' ('war of the flowers'). Prema kronikama, na inauguraciji najratobornijeg astečkog vladara Ahuitzotla žrtvovano je 80,000 zarobljenika. Azteci su ljude žrtvovali prilikom mnogih prigoda, kao ustoličenja vladara, ili posvećivanja hramova. Obred su vršili svećenici na vrhovima hramova, na žrtvenom kamenu. Zabijanjem noža od vulkanskog stakla u prsa, iščupali bi žrtvi srce i bacili u vatru. Ove vatre stalno su gorjele pred idolima.
Udove bi odsijecali i davali narodu za gozbu, trupla bi bacali psima. Prema drugoj verziji (Precott) svećenici bi predali tijelo žrtvovanog ratniku koji ga je zarobio. On bi tada priredio gozbu na koju bi pozvao svoje prijatelje.
Prema kroničaru Bernalu Diazu, u divljim šumama Mictlanquauhtla neki stanovnici grada Uaxyacaca napali su i opljačkali meksičku karavanu koja se vraćala iz Tabasca s dragocjenim dobrima. Tu su vijest Meksikanci čuli tek nakon nekoliko godina. Kralj koji je tada vladao, Motecuhzoma Stariji, zvan Ilhuicamina, naoružao je ekspediciju kako bi osvetio mrtve, a zločin je osvećen istrijebljenjem cijelog plemena. Neke meksičke obitelji i oko 600 obitelji iz drugih gradova smjestili su se u dolini Meksika i započeli naseljavati nenaseljena područja istrijebljenih naroda, pod vodstvom četvorice meksičkih poglavica koje je kralj odabrao za ovaj pohod. U domorodačkim zapisima napadi i ubojstva meksičkih trgovaca gotovo se uvijek spominju kao casus belli.
Novac i trgovina
Azteci nisu imali klasičan novac, za standardnu valutu uzimao se kakao za koji se nešto moglo kupiti. Roba se najviše razmjenjivala razmjenom.
Vladar Axayacatl prikazan na kodeksu Azcatitlana
Premda su bili u vječnom ratu sa srodnim plemenom Tlaxcalteca, u kratkim periodima mira ova dva plemena također su trgovala. Izolirani od mora Tlaškalteci nisu imali soli, Azteci su im sol velikodušno poklanjali.
Aztečki vladari (Tlatoani)
Acamapichtli (1372-91).
Huitzilihuitl (1391-1416) sin Acamapichtlija.
Chimalpopoca (1416-27) sin Huitzilihuitlija.
Itzcoatl (1427-40) sin Acamapichtlija.
Montezuma I Ilhuicamina (1440-68)sin Huitzilihuitlija.
Berdan, Frances F.; Blanton, Richard E.; Hill Boone, Elizabeth; Hodge, Mary G.; Smith, Michael E.; Umberger, Emily (1996). Aztec Imperial Strategies. Washington, DC: Dumbarton Oaks Research Library and Collection. ISBN0-88402-211-0. OCLC27035231.
Boone, Elizabeth Hill (1989). Incarnations of the Aztec Supernatural: The Image of Huitzilopochtli in Mexico and Europe. Transactions of the American Philosophical Society. 79 part 2. Philadelphia, PA: American Philosophical Society. ISBN0-87169-792-0. OCLC20141678.
Boone, Elizabeth Hill (2000). Stories in Red and Black: Pictorial Histories of the Aztec and Mixtec. Austin: University of Texas Press. ISBN0-292-70876-9. OCLC40939882.
Carrasco, Pedro (1999) The Tenochca Empire of Ancient Mexico: The Triple Alliance of Tenochtitlan, Tetzcoco, and Tlacopan. University of Oklahoma Press. ISBN0-8061-3144-6.
Chimalpahin Quauhtlehuanitzin, Domingo de San Antón Muñón (1997) [c.1621]. Codex Chimalpahin, vol. 1: society and politics in Mexico Tenochtitlan, Tlatelolco, Texcoco, Culhuacan, and other Nahua altepetl in central Mexico; the Nahuatl and Spanish annals and accounts collected and recorded by don Domingo de San Antón Muñón Chimalpahin Quauhtlehuanitzin. Civilization of the American Indian series. Arthur J.O. Anderson and Susan Schroeder (eds. and trans.), Susan Schroeder (general ed.), Wayne Ruwet (manuscript ed.). Norman: University of Oklahoma Press. ISBN978-0-8061-2921-1. OCLC36017075.
Chimalpahin Quauhtlehuanitzin, Domingo de San Antón Muñón (1997) [c.1621]. Codex Chimalpahin, vol. 2: society and politics in Mexico Tenochtitlan, Tlatelolco, Texcoco, Culhuacan, and other Nahua altepetl in central Mexico; the Nahuatl and Spanish annals and accounts collected and recorded by don Domingo de San Antón Muñón Chimalpahin Quauhtlehuanitzin (continued). Civilization of the American Indian series. Arthur J.O. Anderson and Susan Schroeder (eds. and trans.), Susan Schroeder (general ed.), Wayne Ruwet (manuscript ed.). Norman: University of Oklahoma Press. ISBN978-0-8061-2950-1. OCLC36017075.
Díaz del Castillo, Bernal (1963) [1632]. Historia verdadera de la conquista de la Nueva España. Penguin Classics. J. M. Cohen (trans.) (6th printing (1973) izd.). Harmondsworth, England: Penguin Books. ISBN0-14-044123-9. OCLC162351797.
Durán, Diego (1971) [1574–79]. Book of the Gods and Rites and The Ancient Calendar. Civilization of the American Indian series. Translated and edited by Fernando Horcasitas and Doris Heyden , with a Foreword by Miguel León-Portilla (translation of Libro de los dioses y ritos and El calendario antiguo, 1st English izd.). Norman: University of Oklahoma Press. ISBN0-8061-0889-4. OCLC149976.
Durán, Diego (1994) [c.1581]. The History of the Indies of New Spain. Civilization of the American Indian series, no. 210. Doris Heyden (trans., annot., and introd.) (Translation of Historia de las Indias de Nueva-España y Islas de Tierra Firme, 1st English izd.). Norman: University of Oklahoma Press. ISBN0-8061-2649-3. OCLC29565779.
Gillespie, Susan D. (1989). The Aztec Kings: the Construction of Rulership in Mexica History. Tucson: University of Arizona Press. ISBN0-8165-1095-4. OCLC19353576.
Graulich, Michel (1997) Myths of Ancient Mexico. Translated by Bernard R. Ortiz de Montellano and Thelma Ortiz de Montellano. University of Oklahoma Press, Norman. ISBN0-8061-2910-7.
Gruzinski, Serge (1992). The Aztecs: The Rise and Fall of an Empire. New York: Harry N. Abrams. ISBN0-8109-2821-3.
Hassig, Ross (1985). Trade, Tribute, and Transportation: The Sixteenth-Century Political Economy of the Valley of Mexico. Civilization of the American Indian series. Norman: University of Oklahoma Press. ISBN0-8061-1911-X. OCLC11469622.
León-Portilla, Miguel (1963). Aztec Thought and Culture: A Study of the Ancient Náhuatl Mind. Civilization of the American Indian series. Jack Emory Davis (trans.) (translation and adaptation of: La filosofía náhuatl, 1st [1990] pbk reprint izd.). Norman: University of Oklahoma Press. ISBN0-8061-2295-1. OCLC23373512.
Lockhart, James (1991). Nahuas and Spaniards: Postconquest Mexican History and Philology. UCLA Latin American studies vol. 76, Nahuatl studies series no. 3. Stanford and Los Angeles, CA: Stanford University Press and UCLA Latin American Center Publications. ISBN0-8047-1953-5. OCLC23286637.
Lockhart, James; ed. and trans. (1993). We People Here: Nahuatl Accounts of the Conquest of Mexico. Repertorium Columbianum. 1. Berkeley: University of California Press. ISBN0-520-07875-6. OCLC24703159.(en)(es)
López Austin, Alfredo (1997). Tamoanchan, Tlalocan: Places of Mist. Mesoamerican Worlds series. translated by Bernard R. Ortiz de Montellano and Thelma Ortiz de Montellano. Niwot: University Press of Colorado. ISBN0-87081-445-1. OCLC36178551.
López Luján, Leonardo (2005) The Offerings of the Templo Mayor of Tenochtitlan. Revised ed. Translated by Bernard R. Ortiz de Montellano and Thelma Ortiz de Montellano. University of New Mexico Press, Albuquerque. ISBN0-8263-2958-6.
Ortiz de Montellano, Bernard R. (June 1983). „Counting Skulls: Comment on the Aztec Cannibalism Theory of Harner-Harris”. American Anthropologist (Arlington, VA: American Anthropological Association) 85 (2): pp.403–406. DOI:10.1525/aa.1983.85.2.02a00130. ISSN0002-7294. OCLC1479294.
Restall, Matthew (2004). Seven Myths of the Spanish Conquest (1st pbk edition izd.). Oxford and New York: Oxford University Press. ISBN0-19-517611-1. OCLC56695639.
Ruiz de Alarcón, Hernando (1984) [1629]. Treatise on the Heathen Superstitions and Customs That Today Live Among the Indians Native to This New Spain, 1629. Civilization of the American Indian series. translated & edited by J. Richard Andrews and Ross Hassig (original reproduction and translation of: Tratado de las supersticiones y costumbres gentílicas que oy viven entre los indios naturales desta Nueva España, first English izd.). Norman: University of Oklahoma Press. ISBN0-8061-1832-6. OCLC10046127.(en)
Sahagún, Bernardino de (1950–82) [ca. 1540–85]. Florentine Codex: General History of the Things of New Spain, 13 vols. in 12. vols. I-XII. Charles E. Dibble and Arthur J. O. Anderson (eds., trans., notes and illus.) (translation of Historia General de las Cosas de la Nueva España izd.). Santa Fe, NM and Salt Lake City: School of American Research and the University of Utah Press. ISBN0-87480-082-X. OCLC276351.
Sahagún, Bernardino de (1997) [ca.1558–61]. Primeros Memoriales. Civilization of the American Indians series. 200, part 2. Thelma D. Sullivan (English trans. and paleography of Nahuatl text), with H.B. Nicholson, Arthur J.O. Anderson, Charles E. Dibble, Eloise Quiñones Keber, and Wayne Ruwet (completion, revisions, and ed.). Norman: University of Oklahoma Press. ISBN978-0-8061-2909-9. OCLC35848992.
Schroeder, Susan (1991). Chimalpahin and the Kingdoms of Chalco. Tucson: University of Arizona Press. ISBN0-8165-1182-9. OCLC21976206.
Smith, Michael E. and [1] (2001). „The Archaeological Study of Empires and Imperialism in Pre-Hispanic Central Mexico”. Journal of Anthropological Archaeology20: 245–284. DOI:10.1006/jaar.2000.0372.
Soustelle, Jacques (1961). Daily Life of the Aztecs:On the Eve of the Spanish Conquest. Patrick O’Brian (Trans.). London: Phoenix Press. ISBN1-84212-508-7. OCLC50217224.
Taube, Karl A. (1993). Aztec and Maya Myths (4th University of Texas printing izd.). Austin: University of Texas Press. ISBN0-292-78130-X. OCLC29124568.
Townsend, Richard F. (2000). The Aztecs (2nd edition, revised izd.). London: Thames & Hudson. ISBN0-500-28132-7. OCLC43337963.
Berdan, Frances F. and Patricia Reiff Anawalt (1997) The Essential Codex Mendoza. University of California Press, Berkeley. ISBN0-520-20454-9.
Cortés, Hernan (1987) Letters from Mexico. New Ed. edition. Translated by Anthony Pagden. Yale University Press, New Haven. ISBN0-300-03724-4.
Bernal Diaz del Castillo (1963) The Conquest of New Spain. Translated by J. M. Cohen. Penguin, New York. ISBN0-14-044123-9.
Díaz, Gisele and Alan Rogers (1993) The Codex Borgia: A Full-Color Restoration of the Ancient Mexican Manuscript. Dover Publications, New York. ISBN0-486-27569-8.
Durán, Fray Diego (1971) Book of the Gods and Rites and The Ancient Calendar. Translated by Fernando Horcasitas and Doris Heyden. University of Oklahoma Press, Norman. ASIN B000M4OVSG. ISBN0-8061-1201-8 (1977 Ed. edition).
Durán, Fray Diego (1994) The History of the Indies of New Spain. Translated by Doris Heyden. University of Oklahoma Press, Norman. ISBN0-8061-2649-3.
Garganigo et al., (2008) Huellas de las Literaturas Hispanoamerica. 3 edition. Prentice Hall, New Jersey. (Note, this source in Spanish). ISBN0-13-195846-1.
Zorita, Alonso de (1963) Life and Labor in Ancient Mexico: The Brief and Summary Relation of the Lords of New Spain. Translated by Benjamin Keen. Rutgers University Press, New Brunswick. ASIN B000INWUNE. ISBN0-8061-2679-5 (1994 paperback).
.jpg)
