![Wikicitati](https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/f/fa/Wikiquote-logo.svg/15px-Wikiquote-logo.svg.png)
»Povratak
riječi
Hrvatski je jezik bio u prošlosti pod raznim utjecajima, pritiscima, ali i nasilnim uplitanjima drugih jezika. Južnija je Hrvatska stoljećima bila pod utjecajem talijanskog jezika (dominacija Venecije), sjevernija pod njemačkim i madžarskim (vladavina Austro-Ugarske monarhije), dok je istočnija pod turskim (razdoblje osmanlijske sile), a zadnjih sedamdesetak godina pod stalnim i nasilničkim djelovanjem srpskog. Ta uplitanja u organizam hrvatskog jezika trajala su stoljećima pa ni puku ni školovanima nije se bilo lako odupirati. Prvi su zbog neznanja, a oni drugi iz snobizma ili zato što je to bio uvjet za dobivanje službe u svoj hrvatski unosili tuđice.
S tih općih razmatranja vraćam se jednom konkretnom slučaju: Neki moj znanac, pisac-početnik iz dalmatinske Zagore poslao mi je svoj tekst na uvid, a ja mu sve imenice cipela pretvorim u postol. A on, ni pet ni šest, uvrijeđen me ukori da mu ja legaliziranu i u građanstvu prihvaćenu riječ cipela pretvaram u čisti provincijalizam postol. Dobro je, odgovorim mu, ako ti ne vjeruješ meni ni "Rječniku stranih riječi" Bratoljuba Klaića, ti otputuj doma u svoj zavičaj i upitaj svoga djeda ili oca, baku ili majku kako oni imenuju obuću. I, zaista, on ode, sve to provjeri i reče mi da sam u pravu, ali da se on srami ući u neku zagrebačku prodavaonicu i upitati prodavačicu za postole, jer to nitko od građana tako ne imenuje. Znači, pisac-početnik kad je došao u grad, još neafirmiran i iskompleksiran svojim seljačkim podrijetlom počeo je odbacivati sve ono što bi ga moglo odati da je sa sela. Stoga je razloga i svojoj djeci nadjenuo imena Robert, Ana-Marija i Denis kako bi dokazao svoj internacionalizam a zatajio svoje narodnosno.
I upravo su se tako, ili na sličan način, kako pisac-početnik to čini, postupno gubile i dan danas gube narodne hrvatske riječi i imena, kao i ta sporna riječ postol, pa umjesto nje nametnula se riječ cipela koja je madžarskog podrijetla. Dakle, naziv zanimanja POSTOLAR je ostalo, ali ime predmeta koji on izrađuje i koji mu je dao ime njegovu zanatu je nestalo. I evo jezičnog apsurda, jer sada POSTOLAR izrađuje cipele, umjesto postole!
Za priznati je da je svaki okupator ostavio brojni biljeg kako na ljude tako i na naš jezik. Pokornost i podaništvo su bili fleksibilniji od upornog i požrtvovnog otpora. Zato sam na kraju razgovora i upitao našeg pisca-početnika, što mu je kao piscu zadatak. Da i dalje slijepo prepisuje riječi naših bivših okupatora, ili da vraća u govorni i književni jezik one na silu ili zbog snobizma istisnute hrvatske riječi? A on mi na to slegne ramenima, pa mi rezignirano i sramežljivo reče da tek sada počinje shvaćati poziv pisca. Zatim malo zastane, promisli, pa mi odlučno odvrati:
"Treba se boriti za svaku hrvatsku riječ!" (...)«