Stanko Vujica (Busovača, 27. studenoga 1909. – London, Kanada, 5. rujna 1976.), bio je hrvatski filozof.

Životopis

Stanko Vujica rodio se je u Busovači 1909. godine. Školovao se je u rodnoj Busovači te u Visokom, Sarajevu, Zagrebu, Beču i Innsbrucku.[1] Doktorirao je filozofiju u Zagrebu.

Za vrijeme NDH bio je djelatnikom u Ministarstvu vanjskih poslova, i ataše za novinstvo i kulturne veze generalnoga konzulata u Münchenu, sve do sloma NDH.[2][3] Nakon Drugoga svjetskog rata emigrirao je u SAD. Od 1947. godine profesorom je filozofije i dekanom[3] na Wilkes Collegeu u Wilkes Barreu u Pennsylvaniji. Bavio se filozofijom politike i religije.[2]

Surađivao u listovima hrvatske političke emigracije kao što su Hrvatski glas, Hrvatska revija, Danica i inima. Na prvom Saboru Hrvatskoga narodnog vijeća 1974. godine izabran za sabornika, a 1975. godine za predsjednika Izvršnog odbora.[2] Pisao je i na engleskome jeziku i surađivao u časopisima Eastern World (London, 1961.), Pakistani Philosophical Journal (Lahore, 1961.), Research Journal of Philosophy (Karachi, 1967.), East Europe (New York, 1968.) a u Journal of Croatian Studies objavio je raspravu The Humanist Marxism in Croatia - An agonizing Reappraisal of Marxist Dogma and Practice[4] (IX-X, 1968./1969.).[1]

Njegova supruga je hrvatska književnica Nada Kesterčanek Vujica. Vujica je predavao na fakultetu gdje je ona radila.[5]

Umro je 5. rujna 1976. godine u Londonu, u Kanadi, na jednome zborovanju.[1]

Članci u Hrvatskoj reviji

Dio članaka objavljenih u Hrvatskoj reviji između 1952. i 1976. godine[1]:

Djela

Izvori

  1. a b c d Milan Blažeković, Bio-bibliografski leksikon suradnika Hrvatske revije, Školske novine-Pergamena, Zagreb, 1996., ISBN 953-160-107-0, str. 592.-594.
  2. a b c Hrvatska enciklopedija: Vujica, Stanko, pristupljeno 11. travnja 2015.
  3. a b Tko je tko u NDH: Hrvatska 1941.–1945., Minerva, Zagreb, 1997., ISBN 953-6377-03-9, str. 423.
  4. (šp.) Studia Croatica volumen 38-39, año 1970., pristupljeno 12. travnja 2015.
  5. Šimun Šito Ćorić: 60 hrv. emigrantskih pisaca, Šimun Šito Ćorić, (arhivirano na [1] 5. prosinca 2012. Pristupljeno 24. ožujka 2019.