Loxodonta africana, najveća kopnena životinja na Zemlji.

Megafauna (grč. megas "velik" + lat. fauna "životinja") su velike, vrlo velike ili ogromne životinje. Njihova uobičajena definicija je težina od 45 kilograma.[1][2] Time u megafaunu spadaju mnoge životinje koje se inače ne smatraju vrlo velikim, poput crvenog klokana, ali i čovjeka.

Ovaj termin se najčešće koristi da bi se opisale životinje koje su dosta veće od čovjeka, ali nisu pripitomljene. Njega se posebno povezuje s pleistocenskom megafaunom — divovskim kopnenim životinjama poput mamuta, dlakavih nosoroga i sl.[3] Također se koristi za najveće moderne divlje životinje, posebno za slona, žirafu, nilskog konja, nosoroge, losa, kondora, itd.

Osim toga se često koristi za neke divovske vodene životinje, posebno kitove, za bilo koje veće divlje ili pripitomljene životinje poput većih antilopa i goveda, kao i za dinosaure i druge izumrle divovske gmazove.

Ovaj termin se ponekad koristi za opisivanje životinja (obično izumrlih) koje su veće u odnosu na češći ili jedini preživjeli oblik te životinje, npr. za vilin konjica iz perioda karbona koji je imao raspon krila od 1 m.

Ekološka strategija

Megafauna — u smislu najvećih sisavaca i ptica — se uglavnom oslanja na dug život, spor rast populacije, nisku stopu smrtnosti, malo ili nijednog prirodnog grabežljivca koji je u stanju ubiti odrasle. Ove karakteristike ih čine vrlo ranjivima na ubijanje od strane ljudi.

Masovna izumiranja

Jedno vrlo poznato izumiranje megafaune, holocensko izumiranje, se desilo na kraju zadnjeg ledenog doba. Tada su izumrle mnoge velike životinje ledenog doba, poput dlakavog mamuta u Sjevernoj Americi i na sjeveru Euroazije. Postoje razni mogući razlozi tom izumiranju, poput izlova od strane čovjeka, promjene klime, bolesti, udara meteorita i druge. Međutim, ovo izumiranje pri kraju pleistocena je bilo samo jedno od više izumiranja megafaune koja su se odigrala u zadnjih 50 000 godina na većini površine Zemlje, s tim da su Afrika i Azija dobrim dijelom bile pošteđene. Izvan Euroazije su se izumiranja megafaune dešavala kontinent po kontinent, slijedeći širenje ljudi po svijetu i nema veze s klimom.[4][5] Australija je prva pogođena prije oko 50 000 godina, potom su slijedili Solomonski otoci prije 30 000 godina, Amerike prije 13 000 godina, Kipar prije 9000 godina, Antili prije 6000 godina, Nova Kaledonija prije 3000 godina, Madagaskar prije 2000 godina, Novi Zeland prije 800 godina, Maskareni prije 400 godina i Komandorski otoci prije 250 godina. Zapravo, skoro svi izolirani otoci imaju primjer nekog izumiranja nakon dolaska Homo sapiensa. (Na većini tih otoka, kao na Havajima, velike životinje nikada nisu živjele, pa su tu izumrle vrste manje.)

Nastavljeni izlov i uništavanje staništa je dovelo do još izumiranja megafaune u nedavnoj prošlosti i oni se smatraju velikom opašnošću za životinje i u budućnosti.

Brojna masovna izumiranja su se odigrala ranije u Zemljinoj povijesti, kada je jedan dio ili sva megafauna tog vremena također izumrla. Najpoznatije je izumiranje dinosaura krajem krede. Međutim, ta ranija izumiranja su bila globalnija i nisu obuhvaćala samo megafaunu; npr. mnoge biljke, vodeni beskralježnjaci i planktoni su nestali zajedno s dinosaurima.

Primjeri

Ispod su važni primjeri megafaune (u smislu velike životinje):

Galerija

Izumrli

Preživjeli

Vidi

Izvori

  1. Defense of the Earth. Past consequences of climate change: Evolutionary history of the mammals.Arhivirana inačica izvorne stranice od 17. prosinca 2008. (Wayback Machine)
  2. Corlett, R. T. (2006). Megafaunal extinctions in tropical AsiaArhivirana inačica izvorne stranice od 30. prosinca 2008. (Wayback Machine). Tropinet 17 (3): 1–3.
  3. Ice Age Animals. Illinois State Museum
  4. Martin, P. S. 2005. Chapter 6, Deadly Syncopation. Twilight of the Mammoths: Ice Age Extinctions and the Rewilding of America. University of California Press. str. 118–128. ISBN 0520231414
  5. Burney, D. A.; Flannery, T. F. Srpanj 2005. Fifty millennia of catastrophic extinctions after human contact (PDF). Trends in Ecology & Evolution. Elsevier. 20 (7): 395–401. doi:10.1016/j.tree.2005.04.022. PMID 16701402. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 18. rujna 2009. Pristupljeno 19. srpnja 2010.