Povijesni spomenici brda Makli kod Thatte
Svjetska baštinaUNESCO
))
Država Pakistan
Godina uvrštenja1981. (5. zasjedanje)
VrstaKulturno dobro
Mjeriloiii
Ugroženost
PoveznicaUNESCO:143
Koordinate24°46′N 67°54′E / 24.767°N 67.900°E / 24.767; 67.900
Brdo Makli na zemljovidu Pakistana
Brdo Makli
Brdo Makli
Lokacija Thatta u Pakistanu

Brdo Makli je jedna od najvećih nekropola na svijetu, promjera većeg od 8 km, na kojoj je navodno sahranjeno oko 125.000 sufijskih svetaca. Nalazi se u okolici grada Thatta, koji je od 14. do 17. stoljeća bio glavni grad pokrajine donji Sind u današnjem Pakistanu.[1] Dok je bio glavnim gradom Sinda njime su vladali tri lokalne dinastije, a kasnije Mogulski vladari, te je nekropola neprekidno ukrašavana do 18. stoljeća. Tako su ostaci grada Thatta i njegove nekropole jedinstven uvid civilizacije Sinda, zbog čega je Makli upisan na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji 1981. godine.

Povijest

Karta nekropole s pojašnjenjem na engleskom, na keramičkim pločicama
Mauzolej sultana Ibrahima ibn Mirze Muhameda Isa Tarhana

Postoji nekoliko legendi o nastanku nekropole Makli, ali se uglavnom vjeruje kako su njezini nadgrobni spomenici i grobnice iznikli oko svetišta sufijskog sveca iz 14. stoljeća, Hamada Džamalija. Do 18. stoljeća, deltom rijeke Ind su zaredom vladale tri dinastije lokalnih vladara: Samma (1352. – 1520.), Argun (1520. – 56.) i Tarhan (1556. – 1739.), koji od 1592. godine priznaju vlast Mogulskih vladara iz Delhija. God. 1739., Sind je pripao iranskom vladaru Šahu Nadiru, nakon čega je Thatta počela nazadovati, a Makli je zbog nemara propadao.

Odlike

Kraljevski mauzoleji, koji svjedoče o četiri stoljeća zlatnog doba Thatta, se svrstavaju u tri skupine podijeljene po vladajućim dinastijama.

Starije građevine su sinkretička mješavina hinduističkih i islamskih arhitektonskih elemenata. Tako je Mauzolej Džama Nizamudina II. (1461. – 1509.) monumentalna kvadratična građevina od pješčenjaka, ukrašena cvjetnim i geometrijskim medaljonima. Njemu slični su mauzoleji Džan Babe i njegovog sina Kana Tarhana II. (oba izgrađena prije 1644.), koji imaju dva kata, veličanstvenu kupolu i balkone. Ova arhitektura nije bila puka mješavina utjecaja jer je ukrašivana originalnim dekoracijama u terakoti otiskivanjem matrica od pocakljene opeke.

Na kasnijim grobnicama se jasno prepoznaju utjecaji timuridske arhitekture iz Srednje Azije. Takve su grobnice Džan Bega Tarhana (preminuo 1600.) i Divan Šurfa Kana (preminuo 1638.) koje su tipične osmerokutne građevine od opeke čije su kupole prekrivene tirkiznim keramičkim pločicama. U istom stilu su izgrađene i džamije Dagbira i Šaha Džahana (1644. – 47.), od kojih je ova posljednja natkrivena s 93 jedinstvene kupole i fasadu ukrašenu mozaikom plavih i bijelih keramičkih pločica.

Danas Brdo Makli pored brojnih hodočasnika privlači i veliki broj turista, ali mu prijeti slani zrak kojeg donose monsuni, a koji nagriza opeke spomenika Maklija.

Izvori

  1. Povijest Brda MakliArhivirana inačica izvorne stranice od 4. lipnja 2011. (Wayback Machine) (engl.) Preuzeto 7. lipnja 2011.

Poveznice

Arhitektura koja je utjecala na spomenike u Makliju:

Građevine na koje su utjecale građevine Maklija:

Vanjske poveznice