Povijesni spomenici brda Makli kod Thatte
Svjetska baština – UNESCO
Država	Pakistan
Godina uvrštenja	1981. (5. zasjedanje)
Vrsta	Kulturno dobro
Mjerilo	iii
Ugroženost	—
Poveznica	UNESCO:143
Koordinate	24°46′N 67°54′E / 24.767°N 67.900°E / 24.767; 67.900
Brdo Makli Lokacija Thatta u Pakistanu

Brdo Makli je jedna od najvećih nekropola na svijetu, promjera većeg od 8 km, na kojoj je navodno sahranjeno oko 125.000 sufijskih svetaca. Nalazi se u okolici grada Thatta, koji je od 14. do 17. stoljeća bio glavni grad pokrajine donji Sind u današnjem Pakistanu.^[1] Dok je bio glavnim gradom Sinda njime su vladali tri lokalne dinastije, a kasnije Mogulski vladari, te je nekropola neprekidno ukrašavana do 18. stoljeća. Tako su ostaci grada Thatta i njegove nekropole jedinstven uvid civilizacije Sinda, zbog čega je Makli upisan na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji 1981. godine.

Povijest

Postoji nekoliko legendi o nastanku nekropole Makli, ali se uglavnom vjeruje kako su njezini nadgrobni spomenici i grobnice iznikli oko svetišta sufijskog sveca iz 14. stoljeća, Hamada Džamalija. Do 18. stoljeća, deltom rijeke Ind su zaredom vladale tri dinastije lokalnih vladara: Samma (1352. – 1520.), Argun (1520. – 56.) i Tarhan (1556. – 1739.), koji od 1592. godine priznaju vlast Mogulskih vladara iz Delhija. God. 1739., Sind je pripao iranskom vladaru Šahu Nadiru, nakon čega je Thatta počela nazadovati, a Makli je zbog nemara propadao.

Odlike

Kraljevski mauzoleji, koji svjedoče o četiri stoljeća zlatnog doba Thatta, se svrstavaju u tri skupine podijeljene po vladajućim dinastijama.

Starije građevine su sinkretička mješavina hinduističkih i islamskih arhitektonskih elemenata. Tako je Mauzolej Džama Nizamudina II. (1461. – 1509.) monumentalna kvadratična građevina od pješčenjaka, ukrašena cvjetnim i geometrijskim medaljonima. Njemu slični su mauzoleji Džan Babe i njegovog sina Kana Tarhana II. (oba izgrađena prije 1644.), koji imaju dva kata, veličanstvenu kupolu i balkone. Ova arhitektura nije bila puka mješavina utjecaja jer je ukrašivana originalnim dekoracijama u terakoti otiskivanjem matrica od pocakljene opeke.

Na kasnijim grobnicama se jasno prepoznaju utjecaji timuridske arhitekture iz Srednje Azije. Takve su grobnice Džan Bega Tarhana (preminuo 1600.) i Divan Šurfa Kana (preminuo 1638.) koje su tipične osmerokutne građevine od opeke čije su kupole prekrivene tirkiznim keramičkim pločicama. U istom stilu su izgrađene i džamije Dagbira i Šaha Džahana (1644. – 47.), od kojih je ova posljednja natkrivena s 93 jedinstvene kupole i fasadu ukrašenu mozaikom plavih i bijelih keramičkih pločica.

Danas Brdo Makli pored brojnih hodočasnika privlači i veliki broj turista, ali mu prijeti slani zrak kojeg donose monsuni, a koji nagriza opeke spomenika Maklija.

Izvori

• Lari, Yasmeen i Suhail Zaheer Lari, The Jewel of Sindh: Samma Monuments on Makli Hill, 1997., Pakistan: Heritage Foundation and Oxford University Press, Karači

Poveznice

Vanjske poveznice

• Ilustracije Sind keramike
• Galerija fotografija na Archnet.org  Arhivirana inačica izvorne stranice od 19. kolovoza 2005. (Wayback Machine)
• Visokokvalitetne panoramske fotografije zaštićenog lokaliteta Makli  Arhivirana inačica izvorne stranice od 21. travnja 2008. (Wayback Machine)
• Dva spomenika na Brdu Makli

v • u Svjetska baština u Pakistanu Arheološke ruševine drevnog grada Mohenjo Daro (1980.)  · Utvrda i Šalimar vrtovi u Lahoreu (1981.)  · Povijesni spomenici nekrople grada Thatta, Makli (1981.)  · Utvrda Rohtas (1997.)  · Budističke ruševine Tahti Bahi i obližnji lokalitet Seri Bahlol (1980.)  · Pogrebni kompleks i ruševine Taksila (1980.) Pakistanska nematerijalna svjetska baština Proslava iranske Nove godine Novruz1) (2009.) 1) Slavi se u još desetak država sa značajnim udjelom iranskog stanovništva.