Alteritet u jezikoslovlju označava obilježje nekog jezika ili jezičnog sustava koje možemo pronaći u drugim jezicima, odnosno jezičnim sustavima.[1] Ipak, ova obilježlja u drugim jezicima, odnosno jezičnim sustavima se ne javljaju u svakoj njihovoj apstraktnoj i konkretnoj sastavnici.[2]
U hrvatskom jezikoslovlju pojmove alijetet i alteritet popularizirao je Milan Moguš 1977. godine u svojoj monografiji Čakavsko narječje u kojoj koristi pojmove alijeteta i alteriteta za razlikovanje čakavskog i štokavskog narječja.[1]
Cakavizam je alteritet čakavskog narječja, jer iako u pravilu svojstven čakavskom narječju, pojava je također zabilježena u štokavskim govorima Karlobaga i Šibenika te u kajkavskom govoru Prezida.[3]