Alijetet u jezikoslovlju označava obilježje nekog jezika ili jezičnog sustava koje je se ne nalazi ni u jednom drugom jeziku, odnosno jezičnom sustavu.[1][2][3]
Naziv je skovao Žarko Muljačić 1970. godine kao opreku pojmu alteritet.[4] U hrvatskom jezikoslovlju pojmove alijetet i alteritet popularizirao je Milan Moguš 1977. godine u svojoj monografiji Čakavsko narječje u kojoj koristi pojmove alijeteta i alteriteta za razlikovanje čakavskog i štokavskog narječja.[3]
Zamjenica ča je alijetet čakavskog narječja, odnosno nalazimo ju samo u čakavskim govorima.[3]