T-80
T-80B
Svojstva
Posada	3
Dužina	9,9 m (T-80B) 9,654 m (T-80U)
Širina	3,4 m (T-80B) 3,603 m (T-80U)
Visina	2,202 m (T-80B)
Težina	42,5 t (T-80B) 46 (T-80U)
Osnovno naoružanje	1x 125 mm 2A46-2 glatkocijevni top s 36 projektila (T-80B) ili 1x 125 mm 2A46M-1 glatkocijevni top s 45 projektila (T-80U) 9K112 Kobra protivoklopni lanser s 4 projektila (T-80B) ili 9M119M Refleks protivoklopni lanser sa 6 projektila (T-80U)
Sekundarno naoružanje	mitraljez PKMT 7.62 mm, teški mitraljez 12.7 mm NSVT
Pokretljivost
Pogon	SG-1000 plinska turbina (T-80B) GTD-1250 turbina (T-80U) 1.000 KS (SG-1000) 1.250 KS (GTD-1250)
Suspenzija	torzijske poluge
Brzina na cesti	70 km/h (cestovna brzina) 48 km/h (cross country)
Snaga/težina	25,9 KS/t (T-80B) 27,2 KS/t (T-80U)
Domet	335 km (bez dodatnih spremnika goriva) 440 km (sa dodatnim spremnicima goriva)

T-80 je glavni borbeni tenk treće generacije porijeklom iz bivšeg Sovjetskog Saveza koji se proizvodi još od 1976. godine. Projektovan je na osnovu tenka T-64 bio je prvi tenk na svijetu opremljen plinskom turbinom. Različite verzije tenka T-80 koriste Bjelorusija, Kipar, Kazahstan, Pakistan, Rusija, Južna Koreja i Ukrajina. Tenkovi T-80U i T-80UM proizvode se u fabrici u gradu Omsk u Rusiji. Glavni projektant tenka T-80 bio je ruski inženjer Nikolaj Popov.

Projekt izgradnje prvog tenka s plinskom turbinom u Rusiji kreće 1949. godine. Godine 1955. izgrađena su dva prototipa motora s turbinom snage 1000 KS (746 kW). T-80 je izgledom sličan tenku T-72, ali su ta dva tenka mehanički vrlo različiti. Razvijen je na temelju tenka T-64 i trebao je biti ruski odgovor na američki M1 Abrams i njemački Leopard 2. Najveći nedostatak prvih verzija tenkova T-80 (T-80, T-80A i T-80B) bila je velika potrošnja i slabija oklopna zaštita u odnosu na zapadne tenkove. Modeli T-80BV, T-80U, T-80UM i T-80UD su svojevremeno nadmašivali zapadne tenkove (M1A1 Abrams, Merkava Mk2, Leopard 2A3...) po pitanju oklopne zaštite, ali su još uvijek imali preveliku potrošnju goriva.

T-80U je poboljšani borbeni tenk T-80, gdje U u nazivu znači poboljšan. Pokreće ga GTD-1250 plinska turbina snage 1250KS (919 kW). Ovaj motor može koristiti mlazna goriva, dizel i nisko oktanski benzin. Vrlo je pouzdan i ima automatski sistem za uklanjanje prašine, ali i visoku potrošnju.

Rusi tenkove T-80 pomalo napuštaju zbog velike potrošnje goriva, a time i smanjenu borbenu učinkovitost pa su dio prodali, a dio poboljšali na T-90 standard.

Osnovno oružje T-80 je 125mm top s glatkom cijevi i automatskim punjačem. Dužina cijevi topa je 6,0 m, a stabiliziran je u dvije ravnine ima mogućnost paljbe iz pokreta, ali ipak mora usporiti prije paljbe. Može koristi projektile s penetratorom od osiromašenog urana. Raspon streljiva koje može koristiti kreće se od protivpješadijskih naboja, potkalibarskih penetratora, visoko eksplozivnih protivtenkovskih naboja do vođenih 125 mm raketa (9K12 Kobra). Ima solidan SUP koji se sastoji od digitalnog balističkog računara, dnevnog i noćnog vizora, laserski daljinomjer, meteorološki senzor itd.

Oklopna zaštita T-80 sastoji se od višeslojnog i reaktivnog oklopa. Oklop prvih verzija je pretpostavlja se sličan onom na tenku Merkava Mk 2. Kasnije verzije su imale znatno poboljšan oklop. Kao dodatnu zaštitu ima i sistem aktivne odbrane koji uključuje dva odašiljača infracrvenih signala s modulatorom za ometanje protivničkog sistema vođenja rakete. Također posjeduje mogućnost projekcije dimne zavjese iz 4 posebna izlaza na kupoli i ispaljivanja mamaca za zbunjivanje neprijateljskih projektila.

Za pogon koristi plinsku turbinu GTD-1250 od 1250 KS što daje odličnih 27 KS/t pa je najveća brzina 70 km/h uz vrlo dobro ubrzanje. Okretni moment tog motora je 4395 Nm. T-80 ima superiorne manevarske sposobnosti u odnosu na zapadne i starije ruske tenkove. Isto tako, zbog manje mase od zapadnih konkurenata ima bolju prohodnost, naročito na blatnim i polumočvarnim terenima (tenkovi teži od 60 t se jednostavno "ukopavaju" pri prolasku kroz takve terene). S 1770 litara goriva prijeđe do 430 km što se u današnje vrijeme smatra nedostatnim. U svoje verzije Ukrajinci su ugradili dizelski motor. Najveća mana svih verzija motora koje se koriste na raznim T-80 tenkovima je prevelika potrošnja goriva, poglavito u usporedbi s ostalim ruskim i zapadnim tenkovima.

• T-80: osnovna verzija. U periodu od 1976. do 1978. napravljeno je manje od 200 tenkova.^[1]
• T-80B : nova kupola i mogućnost lansiranja 9K112 Kobre. U sovjetsku službu ušao je 1978. godine.^[2]
• T-80BK: komandna verzija razvijena na osnovi T-80B. Ugrađena dodatna navigacijska oprema i radio.
• T-80BV: T-80B s Kontakt reaktivnim oklop. Proizvodnja je počela 1985. godine uz usporednu nadogradnju starijih tenkova.^[3]
• T-80BVK: komandna verzija razvijena na osnovi T-80BV.
• T-80U: mogućnost lansiranja protivoklopnih raketa, reaktivni oklop druge generacije, snažniji i ekonomičniji motor.^[4][5]
• T-80UK: komandna verzija razvijena na osnovi T-80U.^[4]
• T-80UD: ukrajinska verzija s Dieselovim motorom od 1000 KS.
• T-80UM1 (Bars):^[5] prototip s Arena i Štora odbrambenim sistemima.
• T-80UM2 (Black Eagle):^[5] najnovija verzija. Nova kupola s automatskim punjačem na kraju, reaktivni oklop.^[4] Nije poznato radi li se samo o tehnološkom demonstratoru ili prototipu za novi ruski glavni borbeni tenk.
• T-84: ukrajinska verzija T-80UD s novom kupolom, francuskom ALIS termovizijom, snažnijim motorom i opcionalnom Arena ili Štora odbrambenim sistemom.^[5]

T-80 je bio glavni borbeni tenk SSSR-a koji su raspadom Sovjetskog Saveza naslijedile novonastale države, uglavnom Rusija, Ukrajina i Bjelorusija. Prva zemlja koja je kupila T-80 bio je Kipar koji ih je nabavljao u dva navrata. Nabavka tih tenkova dovela je Kiparsku Nacionalnu gardu na rub sukoba s turskom vojskom koja kontrolira sjeverni dio otoka.^[6][7]

Rusija je osim za prodaju, T-80 tenkove koristila i za otplatu starih dugova. Tako je Južnoj Koreji dostavljeno ukupno 35 tenkova kojima su se djelomično isplatili sovjetski dugovi prema zemlji. Osim njih, na ime duga su dostavljeni i BMP-3 oklopni transporteri, Kamov Ka-32 protivpodmornički helikopteri, Murena-E plovila na zračnom jastuku, Igla zemlja-zrak projektili te Metis antitenkovski projektili.^[8]

Zapadne zemlje kao što su SAD i Velika Britanija su nabavile T-80 tenkove za potrebe istraživanja i razvoja. Britanija primjerice nije službeno kupila tenkove nego ih je nabavila kroz jedno trgovačko poduzeće iz Maroka te ih platila po 5 miliona USD po tenku kako bi se izbjegla ruska sumnja. Kada je Rusija shvatila tko je konačni kupac, tenkovi su već bili u britanskom vlasništvu. Tek je u januaru 1994. tadašnji britanski ministar obrane Jonathan Aitken potvrdio tokom parlamentarne rasprave da su ruski tenkovi uvezeni u zemlju u svrhu "odbrambenog istraživanja i razvoja".^[6][9] SAD je od Velike Britanije dobio jedan T-80U tenk dok je 2003. od Ukrajine nabavljeno još četiri T-80UD tenka.^[10] Na temelju američkih i britanskih istraživanja, navodno nisu primjećene nikakve slabe tačke i nedostaci T-80U tenka.

Osim Kipra i Kine,^[6] Rusija je T-80 tenkove namjeravala izvoziti i u Grčku i Tursku. Oba pokušaja su propala^[6] dok obje vojske danas koriste njemačke Leopard 2 tenkove.

• Armenija: armenska vojska je tokom 2008. raspolagala s 45 tenkova.^[11]
• Bjelorusija: od postojećih 95 tenkova tokom 2000. godine, Bjelorusija danas u službi ima 90 tenkova.^[6]
• Egipat: 1997. godine je kupljeno 14 T-80UK i 20 T-80U tenkova.^[12]
• Jemen: od Rusije je 2000. godine kupljen 31 T-80 tenk.^[13]
• Južna Koreja: iz Rusije je 1995. naručeno 33 T-80U tenkova koji su dostavljeni između [1996.] i 1997. Dva T-80UK su dostavljeni iz Rusije 2005. godine.^[6]
• Kazahstan^[6][14]
• Kina: Rusija i Kina su 1993. potpisali ugovor o kupnji 200 T-80U tenkova za potrebe kineskih ispitivanja. U konačnici je dostavljeno 50 T-80U tenkova,^[6][15][16] ali oni nisu u Kini dodijeljeni niti jednoj borbenoj jedinici.
• Kipar: od Rusije je 1996. godine naručeno 27 T-80U i 14 T-80UK. Vrijednost tog posla je iznosila 174 miliona USD dok su tenkovi značajno ojačali kiparsku vojsku koja je do tog vremena raspolagala francuskim AMX-30 tenkovima. U oktobru 2009. godine je naručeno 25 T-80U i 16 T-80UK tenkova iz ruskih rezervi.^[6][16] Vrijednost druge narudžbe je iznosila 115 miliona eura, a vozila su dostavljena tokom prve polovine 2011.^[17]
• Pakistan: iz Ukrajine je 1996. naručeno 320 T-80UD tenkova koji su dostavljeni u periodu od 1997. do 2002. godine.^[6]
• Rusija: u ruskoj vojsci je trenutno u aktivnoj službi oko 1.400 T-80 dok je u statusu rezerve nešto manje od 3.100 T-80 tenkova.^[18]
• Ukrajina: ukrajinska vojska je 1995. raspolagala s 345 tenkova, a 2005. s 271 tenkom.^[19]
• Uzbekistan^[20]

• SSSR: do raspada SSSR-a, Crvena armija je raspolagala s 4.839 T-80 tenkova.^[6] Ove tenkove naslijedile su novonastale države.

Commons ima datoteke na temu: T-80