Sedamdesetih godina prošlog vijeka T-72 se uvodi kao glavni borbeni tenk varšavskog pakta. Osim u varšavskom paktu tada se izvozio u Finsku, Indiju, Iran, Irak, Siriju, Jugoslaviju. Tenk se proizvodio po licenci u Poljskoj, Čehoslovačkoj za potrebe zemalja Varšavskog pakta. Ovi tenkovi su bili malo naprijedniji od tadašnjih tenkova sovjetske proizvodnje, ali sa tanjim oklopom. Poljski T-72G je imao znatno manji oklop u odnosi na standardni T-72 tenk Sovjetske armije (debljina oklopa na kupoli je bila 410 mm). Sovjetski T-72 tenkovi namijenjeni za izvoz van varšavskog pakta su bili znatno slabije opremljeni. Mnogi dijelovi sovjetske, poljske, čehoslovačke proizvodnje nisu se mogli proizvditi lokalno što je prestavljalo velik logistički problem.
Prije licencirane proizvodnje T-72 tenka u Jugoslaviji pod nazivom M84 Jugoslavija je kupila 92 komada T-72M tenka za vojna ispitivanja nakon čega se počeo serijski proizvoditi 1984 godine. Sovjetski savez od 1989 do 1990 godine je zbog embarga na uvoz oružja u Irak izvozio dijelove za iračku verziju T-72 tenka "Babilonski lav" koji se sastavljao u Iraku. Kasnije su se proizvodili modernije verzije ovog tenka: ruskiT-90, poljskiPT-91, kineski Tip 99. Bilo je nekoliko prototipa ovog tenka: rumunskiTR-125, hrvatski M-95, srpski M-84AS.
Laserski daljinometri kod T-72 tenkova se počinju koristiti 1978 godine samo kod komandnih verzija dok su se standardno počeli koristiti 1985 godine kada su se također počeli ugrađivati snažniji motori od 840 KS (630 kW) V-84, eksplozivno-reaktivni oklop, stabilniji top, mogućnost ispaljivanja iz ijevi topa vođene protiv-tenkoveske rakete. Sa ovim stavkama T-72 tenk je bio ekvilalentno jak kao tadašnji skuplji T-80 tenk. 2000 godine počeo se koristiti oklop od osiromašenog uranija.
Verzije
Bugarska
T-72M2 - poboljšana verzija T-71M1 s termovizijom, deblji oklop (500 mm), zaštita od radijacije [1]
M-95 Degman - 3. generacija temelji se na tenk M-91 Vihor
Kuba
T-72 - oznaka koristi se za sve nepromijenjene T-72 glavne borbeni tenkove u upotrebi kubanske vojske [2]
T-72M1 - T-72 opremljen s kineskim radio uređajem umjesto sovjetskog i bolja zaštita protiv vlage i topline [2]
T-72M2 - T-72 s čeličnom zaštitom u prednjem dijelu [2]
Češka
T-72M4CZ
T-72M3 CZ - postavljena je termovizija za nišandžiju i napravljene su manje izmjene - ovu verziju nije bila prihvatila Češka vojska u korist T-72M4CZ [1]
T-72M4 CZ - dodan je novi eksplozivno-reaktivni oklop, novi SUP (koristi se sistem sa italijanskog Ariete C-1), 1000 ks vodom hlađeni dizelski motor i automatski prijenos sa 6 stepeni. Sa svim poboljšanjima masa tenka je povećana za 4 tone, Češka je do sad modernizovala oko 30 tenkova na ovaj standard.[1]
ShKH 2000 "Zuzana" (Zuzanne) - 155 mm (45 kalibra) verzija (prvi prototip koji je dovršen po ZTS u decembru 1992.) i Dana 152 mm, samohodni top-haubica instaliran na izmijenjenu T-72M1 šasiju [1]
Bivša Istočna Njemačka
FAB 172M trening vozilo
T 72M - tenkovi su opremljeni gumenom zaštitom za podvozje, bacačem dimne zavjese "Tucha" i dodatnom 16 mm čeličnom zaštitom [3]
T 72M "Übergangsversion" - naziv za 23 tenka koji su kupljen od Poljske1986. godine. Imaju dodatni oklop
T 72(K) i T-72(K1) - komandni tenk nastao na temelju T-72
BLP 72 - planirani nosač mosta koji je nakon nekoliko problema oko projekta otkazan [4]
FAB 172M ili FAP 172U - trening vozilo. Napravljena su samo tri primjerka
Bivša Čehoslovačka
T-72M (Ob'yekt 172M-E3) - ovaj model je građen pod dozvolom ZTS Martin. U Zapadnim izvorima često se naziva i T-72G. U kasnim 1980-im tenk se proizvodio za čehoslovačku vojsku i za izvoz, te su bili opremljeni s nekoliko poboljšanja iz sovjetskog T-72A programa, uključujući gumene zaštite za podvozje i 902B "Tucha" bacače dimne zavjese.
T-72M1 (Ob'yekt 172M-E5) - izvozna kopija sovjetskog T-72A tenka
VT-72 (BRAM-72) (Vyprošt’ovací Tank) - oklopno vozilo za popravak napravljeno na podvozju tenka T-72 [5]
VT-72B (BRAM-72B) - oklopno vozilo za popravak opremljeno hidrauličnom dizalicom i vitlom [1]
Gruzija
T-72 SIM-1 - novi Falcon komandni i kontrolni sistem, GPS navigacijski sistem i nova termovizija.
Indija
Ajeya MK2
Ajeya MK1 - indijska verzija T-72M. Paralelno s kupnjom verzija T-72 tenka od SSSR-a, Indija je pokrenula domaći razvoj tenka T-72 nazvanog Ajeya. Napravljeno je oko 900 komada ovog tenka, a 1993. godine su modernizovani na T-72M1 standard.[1]
Ajeya MK2 - indijska verzija T-72M1 tenka. Zbog problema oko razvoja novog indijskog tenka Arjun, indija se odlučila na modernizaciju svojih 1500 T-72M1 tenkova na T-72M2 standard. Modernizacija je uključila ugrađivanje novog SUP-a s termovizijom, eksplozivno-reaktivnog oklopa, navigacijskog sustava, bolji sistem radioveze i sistem aktivne zaštite koji očitava i ometa laserske zrake radi bolje zaštite od proivoklopnih vođenih raketa. Zbog dodatnog oklopa ugrađen je i snažniji dizelski motor poljske proizvodnje snage 1000 ks.[1]
Tank EX - na tijelo tenka T-72 postavljena je kupola s Arjuna. Samo prototip.
Irak
T-72 babilonski lav (Asad Babil) - kopija T-72 tenka. Napravljena je prema zamisli Saddama Husseina da Irak samostalno proizvodi vlastite tenkove nakon uvedenog embarga na uvoz oružja radi dovršenja Iračko-iranskog rata
Saddam - iračka verzija T-72M tenka koji je prilagođen lokalnim uvjetima u Iraku[1]
Poljska
PT-91WZT-3
T-72M (Ob'yekt 172M-E3) - ovaj model je građen pod licencom. Na Zapadu se T-72M često naziva T-72G zbog velikog izvoza na Bliski Istok. Ti tenkovi imaju gumenu zaštitu za podvozje i lansere dimne zavjese. Na kasnijim verzijama je postavljena sprijeda dodatna čelična ploča debljine 16 mm kao i kod T-72M
T-72M1 (Ob'yekt 172M-E5) - izvozna verzija T-72A koja je građena pod licencom u Poljskoj
Jaguar - kada je poljska 1978. počela proizvodnju T-72 tenka, već 1892. godine je pokrenut plan za modernizaciju tih tenkova koji se nazvao Jaguar. Ova modernizacija nikad nije provedena.[1]
T-72 "Wilk" - modernizirana verzija T-72 tenka. Umjesto sovjetskog SUP-a ugrađen je poljski ili čehoslovački koji je razvijen za tenk T-55AM "Meridia". Ugrađena je nova termovizija, senzor zračenja laserskih zraka i poljski eksplozivno-reaktivni oklop (ERA) Erawa-1 ili Erawa-2. Ovaj tenk bio je prethodnica razvoja PT-91 tenka
T-72K - Komandna verzija T-72 "Ural" s dodatnim R-130m radiom. Ima 10 metarsku teleskopsku antenu i R123M/R-173 dva radija.[1][8]
T-72 (Ob'yekt 172M-E, Ob'yekt 172M-E1) - Sovjetska izvozna verzija sa 125 mm D-81T glatkocijevnim topom s 44 granate. Prodan je Iraku i Siriju, a rađen je i u Poljskoj u fabrici "Bumar-Łabędy".[7][8]
Ob'yekt 172-2M "Buffalo" - modernizacija T-72 tenka tokom 1970-ih. Dodana je novi oklop, prednja ploča je nagnuta za 30 stupnjeva, strane tenka i podvozje je zaštićeno 100% čelikom. Povećana je snaga motora na 840 ks, dodani su bacači dimne zavjese i borbeni komplet je povećan na 45 granata.[8]
T-72 "Ural-1" (Ob'yekt 172M1) (1976)[6] - novi 2A46 glavni top, bolji oklop kupole [8]
T-72V - ("V" za vzryvnoi- eksplozivan) neslužbeni model kojim je opremljen eksplozivno-reaktivnom oklopom (ERA) Kontakt-1 koji je postavljen na kupolu i prednji dio tijela [1]
T-72 "Ural" - modernizacija. Većina T-72 "Ural" tenkova je modernizirano tokom 1980-ih. Na desnu stranu kupole postavljen je reflektor, a na bokove tenka je postavljena guma.[1]
T-72A (Ob'yekt 176) (1979)[6] - ovo je unaprijeđena verzija T-72 "Ural" tenka. Njegove ofenzivne mogućnosti su jednake starijoj verziji, ali je zato poboljšana oklopna zaštita. Reflektor se nalazi na desnoj strani kupole, TPD-2-49 optički daljinometar se zamijenio za TPD-K1 laserski daljinometar. Na prednjoj strana kupole i tijela postavljen je novi višeslojni oklop. Poboljšan je i sistem upravljanja paljbom (SUP) i dodani su bacači dimne zavjese. Zbog svih ovih dodataka težina tenka je malo povećana.[1][6][8][9]
T-72A obr.1979g - dodatnih 17 mm čelika visoke čvrstoće
T-72A obr.1984g - kasnija verzija sa zaštitom od radijacije
T-72AK (Ob'yekt 176K) - Komandna verzija T-72A. U NATO-u postoje tri različita naziva za ovaj tenk koji označavaju T-72AK1, T-72AK2 i T-72AK3 kojima predstavlja komandnu verziju, verziju za komandovanje bataljonom i komandovanje pukom [1][6][8]
T-72AV - ("V" for vzryvnoi - eksploziv) model s eksplozivno-reaktivnim oklopom (ERA) Kontakt-1 [1]
T-72M (Ob'yekt 172M-E2, Ob'yekt 172M-E3, Ob'yekt 172M-E4) - izvozna verzija s tanjim oklopom i lošijim SUP-om. Proizvodila se još i u Poljskoj i Čehoslovačkoj[1][10]
T-72MK (T-72M(K)) - Izvoza verzija T-72AK. Sve je isto kao i kod T-72AK, samo što je zbog opreme borbeni komplet smanjen s 45 na 38 granata.[1]
T-72M1 (Ob'yekt 172M-E5, Ob'yekt 172M-E6) - sovjetska izvozna verzija s tanjim oklopom. Također je građen u Poljskoj i Čehoslovačkoj[10]
T-72M1V - T-72M1 s eksplozivno-reaktivnim oklopom Kontakt-1 [9]
T-72M1M (Ob'yekt 172M-E8) - Sovjetska izvozna verzija. T-72M1 modernizovan na T-72B standard [9]
T-72B (Ob'yekt 184) (NATO code: SMT M1988))[9][6] - znatno poboljšana verzija s boljim sistemom za upravljenje paljbom (SUP), debljim oklopom (homogeni čelični oklop zamjenjen je višeslojnim oklopom) i snažnijim dizel V-84-1 motorom (840 ks).
T-72B - opremljen s Kontakt-1 eksplozivo-reaktivnim oklopom (ERA). Često se naziva T-72BV[1]
T-72BK (Ob'yekt 184K) - komandna verzija s dodatnim antenama i radio sistemima [1][8]
T-72S "Shilden" (T-72M1M1 [7], Ob'yekt 172M-E8) - izvozna verzija tenka s ERA oklopom koji je postavljen samo na prednju stranu i bez zaštite od radiacije
T-72B1 - opremljen eksplozivno-reaktivnim oklopom Kontakt-1 na prednjij strani kupole i tijela, s osam bacača dimne zavjese na lijevoj strani kupole
T-72B1K (Ob'yekt 184K-1) - komandna verzija T-72B1.[8]
T-72S1 "Shilden" (T-72M1M1 [7])) - sovjetska izvozna verzija T-72B1. Pojavila se 1993. godine.[1][9]
T-72B obr.1989g - T-72B opremljen Kontakt-5 eksplozivno-reaktivnim oklopom, kao i višeslojnm oklopom postavljenom na prednju i bočnu stranu kupole i prednju stranu tijela. Često ga zovu T-72BM ili T-72B(M) ali to nije tačno. NATO oznaka: SMT M1990.[1][8]
T-72B obr.1990g - postavljen senzor za vjetar i ugrađen novi motor
T-72BU / T-90 (Ob'yekt 188[8]) - prvobitni T-90 tenk koji bi po karakteristikama i oklopnoj zaštiti trebao bi biti nešto malo bolji u odnosu na kasnije verzije T-80 tenka. Zbog lošeg mišljenja o T-72 tenku u Čečeniji i Iraku gdje se pokazao loš, promijenjen je naziv u T-90 kako bi se lakše prodao.
T-72BM "Rogatka" obr.2006g (Ob'yekt 184M) - modernizovani T-72B koji je predstavljen 2006. godine. Ima napredniji SUP i "Relikt" eksplozivno-reaktivni oklop treće generacije koji je dvaput učikovitiji od "Kontakt-5" oklopa. Ugrađen je snažniji motor od 1000 ks.
T-72B3 (Ob'yekt 184-M3) - Unaprijeđeni T-72B, predstavljen 2010. kao jeftinija i inferiornija varijanta T-72BM Rogatka tenka. Motor je "V92S2" s 1000 KS, a po pitanju oklopne zaštite vrlo je sličan prvobitnoj verziji T-90 tenka poznatog kao T-72BU, odnosno inferiorniji u odnosu na kasnije verzije T-90 tenka. Koristi "Kontakt-5" reaktivni oklop. Ruska vojska je prvobitno odabrala ovu verziju tenka kao okosnicu njihovih oklopnih jedinica, iako je tenk dobio žestoke kritike i od samih ruskih stručnjaka zbog zastarjelosti, vrlo slabe oklopne zaštite i inferiornosti u odnosu na veliku većinu modernih zapadnih tenkova.[11][12]
T-72B3M / T-72B4 - Još jedna modifikacija tenka T-72B predstavljena 2014. Za razliku od T-72B3, T-72B4 ima jači motor V92S2F s 1130 KS, novi reaktivni oklop "Relikt", modificirani top i nadograđen sistem upravljanja paljbom. Po pitanju borbenih sposobnosti i oklopne zaštite, tenk je otprilike u rangu T-90A (koji je predstavljen krajem 1990-tih).[13] Drugim riječima T-72B4 bitno zaostaje za modernim zapadnim tenkovima, naročito po pitanju okopne zaštite i borbene učinkovitosti. Razmještaj reaktivnog oklopa je katastrofalno loše riješen, identično kao i kod prethodnih T-72B verzija, te pokriva samo određene dijelove prednje strane kupole ostavljajući čitava područja (tzv. "slabe tačke") tenka izložene, odnosno slabije zaštićenim. Tenk je također dobio kritike od samih Rusa zbog očitih nedostataka, ali vrh ruske vojske i politike uporno podržava ove tenkove.
BMO-T (Boyevaya Mashina Ognemyochikov) - oklopno vozilo za prijevoz tima s bacačima plamena [1]
BMPT (Ob'yekt 199) - teško oklopno vozilo za podršku tenkovima. Ima 30 mm automatski top i lanser za protivoklopnu raketu [1]
TOS-1 - samohodni bacač raketa. Topovi su postavljeni na tijelu tenka i imaju 30 cijevi.[1]
TZM-T - vozilo za punjenje raketnih cijevi TOS-1 [1]
BREM-1M - oklopno vozilo za popravke napravljeno na tijelu tenka T-72. Ima hidrauličnu dizalicu koja može podići 12 tona i vitlo koje može izdržati 25 tona, a uz nadogradnju do 100 tona.[1]
IMR-2 (Inzhenernaya Mashina Razgrashdeniya) - borbeno inžinjersko vozilo. Ima teleskopsku ruku nosivosti od 5 do 12 tona. N njega se može postaviti čistač minskog polja.[1]
IMR-2M1 - pojednostavljen model bez čistača minskog polja
IMR-2M2 - unaprijeđena verzija koja je prilagođena npr. u minskim područjima
IMR-2MA - najnovija verzija s večom kabinom i naoružana 12,7 mm mitraljezima
MTU-72 (Ob'yekt 632) (Tankovyj Mostoukladchik) - pokretni most na temelju tenka T-72. Most kad se postavi ima ukupnu dužinu 20 metara i može izdržati teret do 50 tona. Širok je 3.3 metra i za postavljanje mu trebaju 3 minute.[1]
T-72AM "Banan" - ukrajinski modernizovani T-72A tenk s eksplozivno-reaktivnim oklopom (ERA) Kontakt-1, ima dodane bacače dimne zavjese. Pogonjen je snažnijim 6TD-1 ili 6TD-2 dizelskim motorom (1250 ks).[1][9]
T-72AG - modernizovane verzije na T-80UT standard. Imaju eksplozivno-reaktivi oklop Kontakt-5, bolju termoviziju i jači 6TD-1 dizel motor (1250 ks)
T-72-120 - modernizovana verzija s topom kalibra 120 mm s automatskim punjačem sposoban ispaljivati NATO granate
BMT-72 - ukrajinska nadogradnja T-72 tenka. Osnovana na tenku T-84. Glavna razlika je što je tenk postavljen na 7 kotača za gusjenice sa svake strane.[1]
BTS-5B - ukrajinska verzija BREM-1
Opis tenka
U biti T-72 tenk veoma sliči T-64 tenku koji se istodobno proizvodio. Za razliku od prijašnjih sovjetskih tenkova T-72 je imao samo tri člana posade što je posljedica ugradnje automatskog punjača topa.
Pokretljivost
T-72 tenk u kategoriji glavnih borbenih tenkova spada u lakše tenkove sa svojom težinom od 41 tonu. U varšavskom paktu su neki mostovi građeni tako da preko njih može prijeći kolona T-72 tenkova, dok kod u NATO savezu prelazak tenkovima preko mostova je bio moguć pojedinačnim prolaskom tenkova. Relativno gledajući T-72 tenk ima slab motor od 780 KS koji samo turbo verzija motora iz Drugog svjetskog rata koji je korišten kod T-34 tenkova. T-72 tenk ima velike pokretne točkove na gusjenicama u odnosu na T-64 i T-80, ima amfibijska svojstva što znači da može savladati vodene prepreke dubine do 5 metara. U slučaju plovljenja tenka ako se ugasi motor on se mora upaliti u roku od 6 sekundi u protivnom voda ulazi u motor.
Nuklearna, biološka, hemijska zaštita
T-72 ima sveobuhvatan program nuklearne,biološke,hemijske zaštite. Unutrašnjost trupa i kupole tenka je obložena hemijskom tkaninom, što omogućava zaštitu posade u slučaju eksplozije nuklearne bombe. Posada dobiva čist zrak iz sistema filtera. Izvozna verzija T-72s nema zaštitu od zračenja koja je standard na ruskim T-72s koji su presvučeni slojem sintetičkog materijala koji sadržava olovo, koji pruža zaštitu od djelovanja radijacije i elektromagnetskog zračenja.
Oklop
Oklopna zaštita tenka je poboljšana svakom novom generacijom. Orginalna kupola tenka je izrađena od lijevanog čelika 280 mm debljine. Kasnije verzije tenka su izgrađene od višeslojnog (kompozitnog) čelika.
T-72M od T-72A verzije se razlikuje po znatno slabijem oklopu što ga je činilo znatno slabijim od T-72A. Modernizirani T-72M1 je poboljšan slojem (16 mm) staklo-teksolita kojim se dobila bolja zaštita uz povećanje debljine oklopa od 32 mm.
Kasniji modeli T-72, kao što je T-72B imaju vidno ispupčenu kupolu, u zapadnim zemljama poznata pod nazivom "Dolly Parton". Kasnije verzije T-72B, T-72B1 i T-72A imaju radioaktivnu zaštitu postavljenu i na krov kupole.
Kasniji pregledi T-72 tenka od strane američkih i njemačkih analitičara nakon raspada SSSR-a su imali priliku uvida u T-72 tenkove sovjetske proizvodnje opremljene Kontakt-5 ERA oklopom, a pokazali su se kao neprobojni za najmodernije američke i njemačke tenkovske projektile, a to je izazvalo razvoj modernog zapadnog više probojnog tenkovskog streljiva, kao što su M829A2 i M829A3. Ruski tenkovski inženjeri odgovorili su sa novijim vrstama eksplozivno-reaktivog oklopa, uključujući Relikt i Kaktus.
Indijski T-72 sa eksplozivno-reaktivnim oklopom
Naoružanje
Glavno naoružanje ovog tenka predstavlja top 2A46 125 mm, što znači da je taj top veći od zapadnog 105 mm i novijeg 120 mm topa. Međutim ovaj top ima mogućnost ispaljivanja vođenih protivoklopnih raketa , te također visokoeksplozivnih projektila (HEAT) kao i kinetičkih penetratora (APFSDS).
Glavni top prilikom dejstva pri udaljenosti od 1.800 m ima mogućnost pogreške od 1 m. Najveća udaljenost ispaljivanja POVR pri dobroj preciznosti je 4.800 m. Najveći doseg topa 9.100 metara.
Za nišanjenje se koristi relativno jednostavan uređaj TPD-2-49 s daljinomjerom (radi privlačne cijene na tržištu). Sprava je stabilizirana u vertikalnoj ravnini, a u nju se ručno unose podaci o tipu projektila, temperaturi i vlažnosti zraka i bočnom vjetru. Lijevo od topa je postavljen IC reflektor, koji omogućava promatranje i ciljanje noću, na daljinama do 800 m. Većina T-72 pronađena izvan bivšeg Sovjetskog Saveza nema laserski daljinomjer. T-72 namijenjeni izvozu imaju slabiji sistem upravljanja paljbom (SUP) i automatski punjač dok neki nemaju ni termoviziju.
Sekundarno oružje tenka je mitraljez PKT kalibra 7,62 mm, za koji se u vozilu nosi 2000 metaka. Na kupoli zapovjednika je postavljen protivavionski mitraljez 12,7 mm NSVT, s 300 metaka u borbenom kompletu.
Automatski punjač topa
U automatskom punjaču se nalaze 22 dvodijelna projektila, a u tenku se nosi još 17 rezervnih. Brzina gađanja je 6 do 8 projektila u minuti, a moguće je i ručno punjenje topa kada brzina paljbe iznosi 1-2 projektila u minuti. Primjena automatskog punjača omogućila je da se broj članova posade smanji na tri i da se smanje dimenzije i masa vozila. Međutim, ratna iskustva su pokazala da je smještaj municije u automatskom punjaču ispod kupole ozbiljna mana tenka T-72, jer pogodak u bok vozila može aktivirati municiju, kada dolazi do eksplozije koja momentalno uništava tenk i kupolu odbacuje nekoliko metara od tijela vozila.
Poljska-586 T-72M1 (2005. - 644, 2006. - 596) i 135 T-72M1Z (T-72M1 modernizirani na PT-91 standard) (98 PT-91 u službi) Plan za povlačenje T-72M1 tenkova iz službe do 2018.
bivši rumunski T-72MT-72M1 u Izraelskom Yad la-Shiryon vojnom muzeju.
Šablon:Podaci o zastavi Čečenska Republika Ičkerija-preuzeto od bivšeg SSSR-a.
Čehoslovačka-Oko 1700 T-72/T-72M/T-72M1 je proizvedeno između 1981. i 1990. Čehoslovačka vojska je koristila 815 T-72 tenkova u 1991. godini. Nakon raspada države tenkovi su preneseni na novonastale države.
Jugoslavija je od SSSR-a kupila oko 90 T-72M tenkova s ciljem sagledavanja njihovih karakteristika, nakon čega je ubrzo pokrenuta proizvdonja pod licencom tenka M-84. Iako je u JNA tenk M-84 bio znatno brojniji, ipak je T-72 aktivno korišten do samog raspada SFRJ i u svim ratnim sukobima koji su uslijedili tokom 1990tih.
.jpg)
