Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). Ako se pravilno ne potkrijepe pouzdanim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti izbrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Poslije propasti Zapadnog rimskog carstva (476. godine), završava se historija Staroga vijeka.

Društveni uslovi

Ovo je vrijeme formiranja i razvoja feudalizma, gdje su dvije osnovne klase feudalci i kmetovi, a osnovna grana privrede je poljoprivreda. Kao rezultat toga narod je rasparčan po feudima. Crkva je snažan feudalac i nosilac cijelog sistema, a snažno religiozno osjećanje se prenosi na sve oblasti života.

Ova srednjovjekovna skolastička misao je u svojoj suštini teološko-metafizička jer je fokusirana na Boga kao nepokretnog pokretača.

  1. Aurelije Augustin
  2. Hugo od sv. Viktora
  3. Ivan Škot Eriugena
  4. Pjer Abelar
  5. Albert Veliki
    1. Toma Akvinski
  6. Ivan Duns Škot
  7. Vilijam Okam
  8. Anselmo Kenterberijski
  1. Al Kindi
  2. Al Farabi
  3. Ibn Sina (Avicena)
  4. Ibn Rušd (Averoes)
  5. Ibn Daud (Abraham ben David Halevi)
  6. Ibn Gabirol Solomon (Avicebron)
  7. Ibn Haldun (Abd al-Raman)
  1. Hasan Kafi Prušćak
  1. Geoffrey Chaucer

Također pogledajte