Pascalova opklada je argument u filozofiji predstavljen od strane francuskog filozofa, matematičara i fizičara Blaise Pascala (1623-1662). On polazi od pretpostavke da se ljudi klade svojim životima po pitanju dileme o postojanju Boga ili ne postojanju Boga.
Pascal tvrdi da bi racionalna osoba trebala da živi kao da Bog postoji i da pokuša vjeruje u Boga. Ako Bog zapravo ne postoji, takva osoba će imati samo ograničen gubitak (neka zadovoljstva, luksuz i sl.), te će zbog tog stanovišta da primi beskrajne dobitke (koje predstavljaju vječnost u Raju) i izbjegavanje beskonačnih gubitaka (vječnost u Paklu).
Pascalova nagrada zasnovana je na ideji hrišćanskog Boga, iako su se slični argumenti desili i u drugim vjerskim tradicijama. Izvorna opklada navedena je u 233. odjeljku posthumno objavljene zbirke bilježaka objavljenih u njegovom djelu Misli. Ove prethodno neobjavljene zabilješke su sastavljene kako bi se napravio nepotpuni traktat o hrišćanskoj apologetici.
Objašnjenje
Opklada govori o tome da je bolje vjerovati da Bog postoji, nego ne vjerovati uopšte. U svojoj opkladi Pascal pruža jedan analitički proces po kome osoba može da procjeni vrijednost vjerovanja u Boga. Pascal, dakle, daje samo dvije opcije: vjerovati ili ne vjerovati. Iz ovoga slijede mogućnosti:
Vjeruješ u Boga
- Ako Bog postoji, ideš u raj poslije smrti; što znači da imaš beskrajnu dobit.
- Ako Bog ne postoji, gubiš; tvoj gubitak je konačan i samim tim zanemarljiv.
Ne vjeruješ u Boga.
- Ako Bog postoji, ideš u pakao; gubitak je beskrajan.
- Ako Bog ne postoji, tvoja dobit je konačna i samim tim zanemarljiva.
Ovim opcijama i statistikama, Pascal se nadao da je dokazao da je jedino razborito rješenje za čovjeka – vjerovati u Boga. Pascal se takođe nadao da će bar, ako ne uspije da nevjernike pretvori u kršćane, uspjeti da im pokaže svrhu, vrijednost i moguću potrebu da bar razmotre pitanje postojanja Boga. U svojim ostalim djelima je nastojao da dokaže da je kršćanska vjera ispravna. Opklada je najviše kritikovana od strane mnogih mislilaca, uključujući i Voltaira.
Kritika
Kritičari su isticali da Pascalova opklada u suštini alternativne opcije smanjuje i određuje na samo dvije (vječni gubitak ili vječni dobitak) i da pri tomu koristi formulaciju na način da jedna od te dvije alternative izgleda posebno atraktivna i preporučljiva: opklada sugerira da mali ulog (vjerovanje u Boga) ne košta mnogo (ništa se ne gubi) ukoliko se ispostavi da Boga nema. A, oni smatraju da baš to nije tačno. Naime, mogućih opcija je mnogo više: npr. da vjerujemo u jednog Boga, a ima ih više ili imamo pogrešnu predstavu o Bogu: njega ne zanima naše vjerovanje itd i sl. Shodno tomu slijedi da gubitak tad nije zanemarljiv jer gubi se ono najdragocjenije što imamo: vrijeme. A, i rizik je tad mnogo veći. Alternativa i posljedica je mnogo više nego li se u opkladi navodi. Da bi opklada uopće bila smislena i s time prihvatljiva, potrebno je da postoji samo jedan određen Bog sa svojim specifičnim osobinama u kojeg se treba vjerovati. A, baš to je upitno. Stoga se smatra da Pascolova opklada se koristi da bi se, usljed nedostatka boljih argumenata, sagovornik nagovorio za određenu opciju - a ne ubijedio. Te se ljude kojima je ta opklada prihvatljiva poistovjećuje sa ljudima koji već danas žive ( tj. prakticiraju religijske obrede) kao da su dobili glavni zgoditak na lotu, iako taj dobitak niti je siguran ( tj. da Bog je zaista onakav kakvim se pripovjeda) niti izvjestan ( tj. da će na osnovi vjerovanja da Bog postoji zaista dospjeti u raj).
Reference
Podgorski, Daniel (December 18, 2015). "A Logical Infinite: The Constrained Probabilistic Definitions of Chance and Infinity in Blaise Pascal's Famous Wager". The Gemsbok. Retrieved April 21, 2016.</ref>
[1]
