Navodnjavanje ili irigacija je hidrotehnički i melioracijski postupak kojim se na poljoprivredno zemljište umjetnim putem dovodi voda kako bi se u tlu postigla količina vlage nužna za normalnu ishranu bilja i time povećao urod.
Praksa navodnjavanja je stara koliko i sama civilizacija. Neke od najstarijih civilizacija (Mezopotamija, Egipat, Maya, Inka, Kina) su svoje bogatstvo i razvoj dugovali navodnjavanju, a drži se da je nastojanje da se postigne što efikasnije navodnjavanje dovelo do prvih mehanizama države, zbog čega se takve civilizacije često nazivaju hidrauličkim imperijima.
Ova vrsta navodnjavanja koristi isključivo gravitaciju i ručno izrađene konstrukcije kao što su kanali i rovovi za distribuciju vode iz prirodnih slivnih mjesta (izvori, vodeni tokovi i glečeri) do polja.
Preusmjeravanje vode ili kraj sezone obavlja se u određene dane i periode, najčešće praćeno društvenim okupljanjima i svečanostima. Tradicionalno navodnjavanje zahteva duboko razumevanje prirodnog pejzaža, protoka vode i vremenskih uslova. Potrebna je i bliska saradnja između onih koji koriste vodu (stočari i zemljoradnici) i onih uključenih u održavanje kanala i rovova.