Proteinsko savijanje ili folding proteina je proces kojim protein zauzima svoju funkcionalnu prostornu strukturu ili konformaciju. To je fizički proces kojim polipeptid zauzima svoju karakterističnu i funkcionalnu tridimenzionalnu strukturu.[1] Protein pri nastanku odnosno translaciji iz iRNK napušta ribozom kao linearni nesavijeni lanac aminokiselina. Međutim već u toku procesa translacije međusobna interakcija aminokiselina novonastalog peptida proizvodi definisanu tridimenzionu strukturu foldovanog proteina poznatu kao nativna konformacija. Rezultujuća trodimenzionalna struktura je određena aminokiselinskom sekvencom (Anfinsenova dogma).[2]
Korektna trodimenzionalna struktura je esencijalna za funkciju, mada neki delovi funkcionalnih proteina mogu da ostanu nesavijeni.[3] Posledica neuspešnog foldinga u nativnu konformaciju je neaktivni i nefunkcionalni protein, koji je obično toksičan. Pogrešno foldovani proteini često nisu hidrosolubilni, pa međusobno formiraju hidrofobne agregate pod opštim imenom amiloidi. Nekoliko neurodegenerativnih i drugih bolesti su uzrokovane akumulacijom amiloidnih filamenata formiranih od nekorektno savijenih proteina.[4] Mnoge alergije su posledica proteinskog foldinga, jer imunski sistem zbog greške u koformaciji proteina ne proizvodi funkcionalna antitela.[5]