Nazivi | |
---|---|
IUPAC naziv
Guanidine
| |
Identifikacija | |
3D model (Jmol)
|
|
ChemSpider | |
ECHA InfoCard | 100.003.656 |
UNII | |
| |
Svojstva | |
CH5N3 | |
Molarna masa | 59,07 g/mol |
Tačka topljenja | 50 °C |
Kiselost (pKa) | 13.6 (gvanidinijum katjon)[3] |
Srodna jedinjenja | |
Srodna jedinjenja
|
Gvanidinijum hlorid Nitrogvanidin |
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25 °C [77 °F], 100 kPa). | |
verifikuj (šta je ?) | |
Reference infokutije | |
Gvanidin jekristalno jedinjenje jake alkalnosti formirano oksidacijom gvanina. Ovo jedinjenje se koristi u proizvodnji plastike i eksploziva. On je sastojak urina, kao normalni proizvod proteinskog metabolizma. Molekul je bio privi put sintetisan 1861, oksidativnom degradacijom jednog aromatičnog prirodnog proizvoda, guanina, izolovanog iz peruvijskog gvana.[4] Uprkos jednostavnosti molekula, kristalna struktura je opisana tek 148 godina kasnije.[5]
Gvanidin je protonovan u fiziološkim uslovima. Konjugovana kiselina se zove gvanidinijum katjon, [CH6N3]+. Gvanidinijum katjon ima naelektrisanje od +1. Ovaj katjon je veoma stabilan u vodenim rastvorima usled efikasne rezonantne stabilizacije naelektrisanja i efikasne solvacije molekulima vode. Kao rezultat toga, njegova pKa je 13.6[3], što znači da je gvanidin veoma jaka baza u vodi.