Medicinska sestra daje vakcinu detetuKampanja vakcinacije u Sjedinjenim Državama 1972.
Vakcina (prema lat.vaccinus: kravlji), cjepivo (ijek.) ili cepivo (ek.), oslabljene specifične antigene supstance koje sadrže žive oslabljene-atenuisane, mrtve-inaktivisane uzročnike bolesti i njihove toksine. NJima se postiže veštački aktivan imunitet.[1]
Podela vakcina
Prema broju antigena koje sadrže vakcine se dele na:
monovakcine-koje sadrže jedan antigen (npr. vakcina protiv tuberkuloze-BCG)
kombinovane-koje sadrže više antigena (npr. DTP vakcina protiv difterije, tetanusa i pertusisa).
Prema biološkoj formi dele se na:
žive bakterijske (npr. BCG vakcina protiv tuberkuloze)
žive virusne[2] (MMR vakcina protiv morbila, mumpsa i rubeole, zatim Sejbinova vakcina protiv dečje paralize, vakcina protiv gripa)
mrtve virusne (vakcina protiv gripa, poliomijelitisa, Salkova vakcina)
vakcine na bazi anatoksina-vakcine gde je izmenjen toksin (izgubio toksično dejstvo, a zadržao antigeno svojstvo) npr. DT vakcina protiv difterije i tetanusa
vakcine dobijene genetičkim inženjeringom (vakcina protiv hepatitisa B)
↑Sutter RW, Cochi SL, Melnick JL (1999). „Live attenuated polio vaccines”. u: Plotkin SA, Orenstein WA (eds.). Vaccines. Philadelphia: W. B. Saunders. str. 364–408.