The Killing of Sister George | |
---|---|
Režija | Robert Aldrich |
Producent | Robert Aldrich[1] |
Scenario | Lukas Heller |
Predložak | The Killing of Sister George; autor: Frank Marcus[1] |
Uloge |
|
Muzika | Gerald Fried[1] |
Fotografija | Joseph F. Biroc |
Montaža | Michael Luciano |
Studio |
|
Distribucija | Cinerama Releasing Corporation |
Datum(i) premijere | 12. 12. 1968
|
Trajanje | 138 min. |
Zemlja | Sjedinjene Države |
Jezik | engleski |
Budžet | 2,550.000 $[2][3] |
Bruto prihod | 5,325.000 $[2] |
The Killing of Sister George (sh. Ubijanje sestre George) je američki igrani film snimljen 1968. godine u režiji Roberta Aldricha, poznat kao prvo ostvarenje koje je eksplicitno prikazivalo lezbijski seks u jednom američkom mainstream filmu.
Film se temelji na istoimenom komadu britansko-njemačkog pisca Franka Marcusa koja je premijerno izvedena u londonskom teatru Bristol Old Vic 1965. godine. Smatra se kako je njen sadržaj bio inspiriran popularnom BBC-jevom radio-sapunicom The Archers, odnosno smrću Grace Archer, jednog od njenih najpopularnijih likova. Predstava je po svom žanru bila satirična crna komedija, i u njoj su lezbijski sadržaji, za razliku od filma, bili implicitni. Sljedeće godine je izvedena na Broadwayu gdje je Beryl Reid za naslovnu ulogu, koju će poslije ponoviti u filmu, dobila Tony za najbolju glumicu.
Naslovni lik u filmskoj verziji je June Buckridge, ostarjela glumica koja je stekla izuzetnu popularnost tumačeći lik dobrodušne i vedre putujuće seoske bolničarke George u televizijskoj sapunici, ali koja je u stvarnosti neugodna alkoholičarka sklona ekscesima i zlostavljanju ljudi oko sebe, uključujući Alice "Childie" McNaught (koju glumi Sussannah York), mladu i naivnu djevojku koja sa njom živi u stanu. Radnja prikazuje kako uprava televizijske kuće postaje umorna od ekscesa te šalje producenticu Mercy Croft (čiji lik tumači Coral Browne) da je urazumi pod prijetnjom likvidacije njenog lika u seriji, ali i kako June loše reagira kada shvati da i Mercy ima lezbijske sklonosti te joj namjerava preoteti Alice.
Film je napravljen u jeku seksualne revolucije, odnosno kada američki filmaši više nisu bili opterećeni dotadašnjim cenzorskim kodeksom, a neposredno prije uvođenja MPAA-ovih rejtinga, a što je potaklo eksperimentiranje sa eksplicitnim prikazom sadržaja koji su dotada bili tabu. Scenario Lukea Hellera je u odnosu na dramski predložak zato lezbijstvo učinio eksplicitnim. Dijelom i zbog toga su Bette Davis i Angela Lansbury odbile ponuđenu naslovnu ulogu, te je Reid ponovila svoj teatarski nastup. a Aldrich je, u nastojanju za što većom autentičnošću, kao jednu od lokacija koristio Gateways, londonski noćni klub decenijama poznat kao okupljalište lezbijki, a koji je neposredno pred snimanje filma kao mušterije počeo primati isključivo žene. Pažnju je, pak, izazvala i dotada nezamisliva scena u kojoj Alice i Croft vode ljubav.
The Killing of Sister George je dobio pohvale od kritike, a prije svega u slučaju Reid, koja je za svoj nastup bila nominirana za Zlatni globus za najbolju glumicu u dramskom filmu. Komercijalni rezultati su, međutim, bili razočaravajući, i to najviše zbog problema sa cenzurom. MPAA je filmu dala rejting X, a što je značajno ograničilo njegovu distribuciju, a zbog čega je Aldrich potrošio 75.000 US$ za sudsku parnicu kojom je bez uspjeha pokušao osporiti njenu odluku. Problemi sa cenzurom su se stvorili u Britaniji, Italiji i nizu drugih zemalja, gdje su cenzori inzistirali na izbacivanju "problematičnih" scena; film je, nakon nekoliko godina, ipak postao dostupan u integralnoj verziji. Usprkos svih problema, Aldrich je kasnije tvrdio da mu je George najdraži od svih filmova u karijeri.