Srpska Vojvodina (Srpsko Vojvodstvo, Srpska Vojvodovina ili Vojvodovina Srbija) je bila srpski autonomni region u okviru Austrijskog carstva. Proglašena je na majskoj skupštini 1848. godine i postojala je do 1849. godine, kada je transformisana u novu krunovinu Austrijskog carstva nazvanu Vojvodstvo Srbija i Tamiški Banat.
Tokom revolucije, 1848. godine, Mađari su za sebe tražili nacionalna prava i autonomiju u okviru Austrijskog carstva. Oni, međutim, nisu priznavali nikakva nacionalna prava drugim narodima, koji su živeli u okviru Ugarske. Revolt Srba je izazvalo nasilno zamenjivanje njihovih imena mađarskim imenima u matičnim crkvenim knjigama, kao i otvoreno agresivni istupi Lajoša Košuta i njegove vojske, koja je htela silom da onemogući rad legalnog Srpskog crkveno-narodnog sabora.
Želeći da afirmišu i zaštite sopstvenu nacionalnu posebnost, Srbi lojalni centralnoj vlasti su na Majskoj skupštini (13-15 Maj, 1848.) u Sremskim Karlovcima proglasili Srpsku Vojvodinu, koja se sastojala od Banata, Bačke, Srema i Baranje. Tadašnji karlovački mitropolit, Josif Rajačić, proglašen je za patrijarha, dok je Stevan Šupljikac izabran za prvog vojvodu, a formirana je i vlada Srpske Vojvodine.
Ovakav razvoj događaja doveo je do oružanog sukoba između Srpske Vojvodine i pobunjeničke ugarske vlade, koja je na proglašenje Srpske Vojvodine odgovorila pojačavajući oružano nasilje. U pomoć vojvođanskim Srbima došli su dobrovoljci iz Kneževine Srbije, koje je predvodio Stevan Knićanin, a srpskom pokretu se priključilo i drugo stanovništvo odano zakonitoj centralnoj vlasti.
Austrijske vlasti su u početku pokušavale da ne zaoštravaju odnose s Košutovom vladom povodom Srpske Vojvodine, ali kako se ova sasvim odmetnula u svojoj agresivnoj kampanji, vlada Srpske Vojvodine je napravila savez sa austrijskim centralnim vlastima u cilju zajedničke odbrane od Košutove vojske. Austrijske vlasti su takođe zvanično priznale odluke Majske skupštine i potvrdile vojvodsku titulu Stevanu Šupljikcu.
Kada je Mađarska revolucija ugušena, austrijske vlasti su, u novembru 1849. godine ukinule Srpsku Vojvodinu uvodeći privremenu vojnu upravu generala Ferdinanda Majerhofera, a na njenom području formirale novu krunovinu pod nazivom Vojvodstvo Srbija i Tamiški Banat.
Prva prestonica Srpske Vojvodine bili su Sremski Karlovci, a kasnije je upravno središte premešteno u Zemun, potom u Veliki Bečkerek (danas: Zrenjanin), a kasnije u Temišvar, iako ovaj poslednji grad nije bio u okviru granica Srpske Vojvodine proklamovanih 1848. godine.