Pennacook (Merrimac), plemenski savez ili konfederacija Algonquianskih plemena u ranoj američkoh povijesti naseljenih u južnom i središnjem dijelu New Hampshirea, sjeveroistočnom Massachusettsu, južnom dijelu Maine i istočnom Vermontu.
Prema Gerardu (citira ga Hodge), ime Pennacook dolazi od Abenaki naziva 'penakuk' , ili 'pena<sup>n</sup>kuk' , "`at the bottom of the hill or highland,'" dok prema Specku znači "down hill." Ostali nazivi za Pennacooke su Merrimac, prema imenu istoimene rijeke; Nechegansett, je ime kojim ih naziva Gookin (1792); Owaragees, manje poznat naziv Iroquois) Indijanaca.
Pennacooki su, kaže Sultzman, izvorno brojali oko 12,000 duša u oko 30 sela, no ubrzo nakon pojave Engleza (1620) na području Massachusettsa, koji su sa sobom donesli boginje, broj im spao na 2,500. No epidemije se redaju i kasnije, pa 1631. kose stanovništvo u području rijeke Merrimack, da bi se od 1633. pa do 1635. proširile po Novoj Engleskoj. Do 1675., nakon još nekoliko epidemija boginja i difterije (ova se zbila 1659) broj im je spao na 1,200. Pennacooki ipak ostaju u dobrim odnosima sa Englezima, a sve do 1665. dolazili su više puta u priliku da traže kod njih utočište pred napadima Mohawk-ratnika. Godina 1675 bit će prijelomna u njihovoj povijesti, od svih saveznih plemena Pennacooka tek su se dva (Nashua i Wachusett) priključila ratu Kralja Filipa, što je bio uzrok da je major Richard Waldon 1676 napao selo Nashua Indijanaca 200 ih je bilo pobijeno a ostali su odvedeni u ropstvo. tek nekoliko Nashua uspjelo se spasiti, pa pobjegoše u sela Pennacook Indijanaca da bi našli zaštitu pred Englezima. Ovo se valjda pročulo pa je kapetan Samuel Mosely organizirao drugu ekspediciju, da bi pohvatao izbjegle Nashue. prije nego su Englezi stigli do sela Pennacooka ovi umakoše, pa se Mosely zadovolji paljenjem opustjelog sela. Nakon ovih događaja Pennacooki se povlače u Kanadu gdje će se priključiti Abenaki Indijancima Pennacooki ipak nisu nestali procjenama NAHDB-a 1900. ih je bilo oko 300, od čega po 50 u Massachusettsu i New Hampshireu i 200 u Quebecu. Sto godina kasnije 2000. ima ih oko 400 od čega 300 u Quebecu a ostali u SAD-u.
U životnom stilu, kao i u jeziku, Pennacooki su veoma srodni Abenakima. Živjeli su od uzgoja kukuruza i graha, a tijekom zime muškarci su išli u lov na jelene, medvjede i losove. Plemena su bila organizirana po malenim raštrkanim skupinama sastavljenim od proširenih obitelji, a svaka skupina imala je svoje lovačko područje. Nastambe su im bile wigwami kupolastog oblika prekrivene korom a sela podizana uz obalu rijeke. U zimskom periodu, kada se išlo u lov, napuštali su ova naselja i odlazili u unutrašnjost gdje su podizali lovačke kampove nalik onima prerijskih Indijanaca.