Opidum (latinski: oppidum, množ. oppida) je naziv kojim su Rimljani opisivali veća - polu-urbana ili urbana - naselja na područjima zapadne i Centralne Evrope pred kraj Željeznog doba. Ona se obično vezuju uz Kelte i njihovu kulturu, ali su ih gradili i njima susjedni narodi. Nakon što se stabliziralo Rimsko Carstvo, izraz opidum je ušao u službenu terminologiju kao administrativno središte u provincijama.

Opidumi su se obično gradili na vrhovima brežuljaka, odnosno nastajali su od manjih utvrđenja koja bi se kasnije ogradila rovom, palisadom, grudobranom ili kamenim zidom. U međuprostorima su se gradile kuće za stanovnike, odnosno civilni objekti. Kao takvi, opidumi su igrali važnu ulogu u postepenoj urbanizaciji sjevera Evrope. Rimljanima su često služili kao dio infrastrukture za urbanizaciju i romanizaciju novoosvojenih provincija.

Primjeri

U Francuskoj

U Belgiji i Nizozemskoj

U Njemačkoj

U Centralnoj i Istočnoj Evropi

U Iberiji

Na Britanskom Otočju

U srednjovjekovnoj Kraljevini Mađarskoj, oppidum se koristio kao službeni izraz za trgovišta (mezőváros na mađarskom), koja su bila slabijeg statusa od slobodnih kraljevskih gradova ali važnija od sela.[1]

Izvori

Literatura

Opidum na Wikimedijinoj ostavi