Najlon | |||
---|---|---|---|
Identifikacija | |||
PubChem[1][2] | 36070 | ||
ChemSpider[3] | 21258146 | ||
Jmol-3D slike | Slika 1 | ||
| |||
| |||
Svojstva | |||
Molekulska formula | C12H20N2O2 | ||
Molarna masa | 224.3 g mol−1 | ||
Gustina | 1,15 g/cm3 | ||
Tačka topljenja |
190–350 °C | ||
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje (25 °C, 100 kPa) materijala | |||
Infobox references |
Najlon je opšte ime za veliku grupu sintetičkih polimera. Prvi najlon je napravljen 1938. i to je bilo prvo veštačko vlakno na svetu. Najloni imaju široku primenu u industriji.
Američka hemijska kompanija Dupont, 1927. godine osniva visokobudžetnu laboratoriju[4] gde su se uglavnom vodila istraživanja vezana za polimere. 1931. godine je otkrivena sintetička guma, koja se registruje pod imenom Neopren[5][6] a 1934. godine, dolazi se do otkrića koje danas poznajemo kao najlon. Trebalo je da proće još nekoliko godina, da bi se usavršili načini obimne industrijske proizvodnje pa je konačno 27. oktobra 1938. godine, odlučeno da se sa novog izuma skine veo tajne.
Nakon Svetske izložbe u Njujorku 1939. godine, odlučeno je da se najlon, zbog visogog stepena elasticiteta i snage, primarno koristi u proizvodnji ženskih čarapa. Tokom Drugog svetskog rata, proizvodnja najlona je privremeno zaustavljena jer je tada veći prioritet imala vojna industrija, i najlon se počeo koristiti na mnogim drugim poljima kao npr., zamena za svilu pri proizvodnji padobrana, proizvodnja šatora, raznih vrsta guma, itd.