Ludvig Fojerbah
Biografske informacije
Rođenje(1804-07-28)28. 7. 1804.
Landshut, Sveto rimsko carstvo
Smrt13. 9. 1872. (dob: 68)
Rehenberg kod Nirnberga, Nemačko carstvo

Ludvig Andreas fon Fojerbah (nem. Ludwig Andreas von Feuerbach, Landshut, Sveto rimsko carstvo, 28. jul 1804 — Rehenberg, Nemačko carstvo, 13. septembar 1872) je bio nemački filozof i antropolog. Bio je četvrti sin poznatog pravnika Pola Johana Anselma Ritera fon Fojerbaha, brat matematičara Karla Vilhelma Fojerbaha i stric slikara Anselma Fojerbaha.[1] Fojerbah je bio politički liberal, ateista i materijalista. Mnogi od njegovih filozofskih radova predstavljaju kritičku analizu hrišćanstva. Fojerbah je doprineo razvoju dijalektičkog materijalizma, a često se pominje kao most između Hegela i Marksa.[1]

Kritičar idealizma i religije. Smatrao je da se civilizacija treba odreći i jednog i drugog, ako želi postići napredak. U kasnijim radovima nastoji razviti teoriju materijalističkog humanizma, i etiku ljudske solidarnosti.[2]

U početku je pristalica Hegelove filozofije , kod kojeg je studirao. Kasnije, pod utjecajem revolucionarnih zbivanja u Europi sredinom 19. stoljeća, postaje predvodnikom radikalnih, lijevih (mladih) hegelijanca, koji su razvijali kritičku komponentu Hegelovog učenja i potkopavali reakcionarnu vezu filozofije, države i kršćanstva u tadašnjoj Pruskoj te na koncu stvorili potpuno suprotnu filozofiju od Hegelove.[2]

Kao i neki drugi radikalni filozofi toga vremena i prostora, ostao je bez posla na fakultetu i veći dio života djelovao izvan akademske zajednice.

Utjecao je na formiranje teorije Karla Marxa. Smatraju ga mostom između dvaju gigantskih mislilaca, Hegela i Marxa. U novije se vrijeme njegova kasnija, zrela promišljanja vrjednuju kao bitan doprinos filozofiji.[2]

Biografija

Rodio se u bavarskom gradu Landshutu, a otac mu je bio pravnik. Studirao je protestantsku teologiju u Heidelbergu, a 1824. seli u Berlin, gdje dvije godine studira filozofiju kod Hegela.[3] Doktoriravši 1828., dobiva mjesto docenta u Erlangenu.

Kao 26-godišnjak anonimno objavljuje Misli o smrti i besmrtnosti, spis u kojem odbacuje besmrtnosti i božju transcendentnost. Iako se njome potvrdio kao vodeći mislilac među lijevim hegelijancima, knjiga će biti zabranjena i koštati Feuerbacha profesorskog mjesta u Erlangenu, ali i akademske karijere, koju okončava 1837.

Živio je uglavnom od prihoda tvornice u obiteljskom vlasništvu; nakon njenog bankrota, živi skromno u Nürnbergu do smrti.

Dela

Vidi još

Reference

  1. 1,0 1,1 Harvey, Van A., "Ludwig Andreas Feuerbach", The Stanford Encyclopedia of Philosophy (Winter 2008 Edition), Edward N. Zalta (ed.), http://plato.stanford.edu/archives/win2008/entries/ludwig-feuerbach/
  2. 2,0 2,1 2,2 Stanford Encyclopedia of Philosophy. Ludwig Andreas Feuerbach
  3. The Oxford Companion to Philosophy, ur. Ted Honderich, Oxford University Press 2005, str. 297 ISBN 0-19-926479-1

Literatura

Vanjske veze

Ludwig Feuerbach na Wikimedijinoj ostavi