Kutnjaci | |
---|---|
Rentgenski snimak vilica (bočno). Levo su tri premolara, u sredini četiri molara i gornji retenirani umnjak, a desno jedna naušnica | |
Donji treći molar (umnjak) nakon ekstrakcije | |
Latinski | dentes molares |
Gray's | subject #242 1118 |
Arterija | arteria alveolaris superior posterior |
Stalni kutnjaci ili molari su najveći zubi u ustima i istovremeno su najviše posteriorno locirani. Ime im potiče od latinske reči molaris, što znači mlinski kamen. Oni nisu supstituenti, jer izbijaju iza mlečnih zuba i od njih preuzimaju dominantnu ulogu u formiranju okluzalnih odnosa humane denticije. Obično ima dvanaest stalnih molara, po tri u svakom kvadrantu, a označavaju se kao prvi, drugi i treći stalni kutnjak. Zajedno sa premolarima, oni čine grupu bočnih zuba (lat. dentes posteriores s. transcanini).
Klasa kutnjaka formira se vremenski diskontinuirano. Naime, prvi kutnjak niče oko šeste godine života, drugi oko dvanaeste, a treći oko osamnaeste godine ili uopšte ne iznikne. To znači da je potrebno više od dvanaest godina da bi se kompletirala stalna denticija.
Prostrana okluzalna površina, jaka korenska podrška i odnos prema viličnom zglobu, čine klasu molara idealno prikladnom za funkciju mlevenja hrane. Oni imaju i estetsku i fonetsku ulogu, a takođe podupiru i vertikalnu dimenziju lica i strukture temporomandibularnog zgloba.
Postoje četiri karakteristična obeležja po kojima se klasa molara razlikuje od ostalih zuba:
Krune gornjih kutnjaka su kraće okluzo-cervikalno u odnosu na ostale zube, ali su veće u svim ostalim dimenzijama.
Konture spoljašnjeg okluzalnog polja su obično romboidnog oblika, a osnovna karakteristika unutrašnjeg okluzalnog polja je prisustvo tri veće i jedne manje kvržice. Glavne kvržice su: meziobukalna, distobukalna i meziopalatinalna, i one su uređene u trikuspalno-triangularnoj formi. Poslednje dve su obično povezane kosim grebenom (lat. crista obliqua), a preostala distopalatinalna kvržica je uvek najmanja i ponekad je u celosti odsutna.
Gornji molari imaju tri korena, dva bukalna i jedan palatinalni. Prvi gornji kutnjak je najveći i pokazuje najmanji opseg varijacija.
Slično gornjim antagonistima, donji molari su najveći i najjači zubi mandibularnog dentalnog luka. Prvi donji molar predstavlja "sidro" donjeg dentalnog luka sa aspekta okluzije.
Upoređivanjem gornjih i donjih molara, uočavaju se sledeće razlike:
Najveći pritisak pri žvakanju je u predelu molara, što određuje njihovu masivnost, broj i raspored kvržica, kao i broj i raspored korenova. Na taj način je obezbeđena dobra mehanička obrada hrane u ustima i olakšano varenje u ostalim delovima digestivnog trakta.
Posebno važno je naglasiti da je "šestica" prvi stalni zub koji izrasta u ljudskim ustima, a obzirom na uzrast deteta i čestu neinformisanost roditelja (koji obično misle da je u pitanju mlečni zub), on biva zapostavljen. Njegovim gubitkom dolazi do mnogih poremećaja u žvačnoj funkciji, poremećaja međuviličnih odnosa, te promene položaja okolnih zuba.