Kriminal je naziv kojim se opisuju sve djelatnosti kojima se krše političke i moralne norme nekog društva, pogotovo kada je riječ o normama iza kojih stoji zakonska sankcija države.[1][2] Počinitelji kriminalnih radnjih se nazivaju kriminalcima. Termin „kriminal“ nema, u modernom kaznenom pravu,[3][4][5][6] jednostavnu i univerzalno prihvaćenu definiciju,[7] mada su statutorne definicije dostupne za pojedine specifične svrhe. Najpopularnije gledište je da je kriminal kategorija formirana zakonom; drugim rečima, nešto je kriminal ako je deklarisano kao takvo relevantnim i primenljinim zakonom.[7] Jedna od predloženih definicija je da je kriminal ili prestup (ili kriminalni prestup) čin koji je štetan ne samo za osobu ili osobe, nego i za zajednicu, društvo ili državu („javni prestup“). Takvi činovi su zabranjeni i kažnjivi zakonom.[1][8]
Shvatanje da su činovi poput ubistva, silovanja i krađe zabranjeni postoji širom sveta.[9][10] Šta precizno sačinjava kriminalni prekršaj je definisano kaznenim pravom date zemlje. Dok mnoge zemlje imaju katalog kriminala zvani krivični zakon,[11][12] u nekima sa samo opštim pravom ne postoje takvi sveobuhvatni statuti.
Borba protiv kriminala je jedan od glavnih zadataka državnog aparata, a ona se sprovodi kroz njegovo spriječavanje za koje je najčešće zadužena policija, odnosno kažnjavanje počinitelja koje sprovodi pravosuđe.
Nauka koja se bavi proučavanjem kriminala se naziva kriminologija, dok se nauka koja proučava metode borbe protiv kriminala naziva kriminalistika.
Sveukupnost kriminalnih radnji na nekom području se naziva kriminalitet.
Kazneno djelo je takvo ponašanje čovjeka kojim se povređuju vrednote koje predstavljuju temelje društva, bez kojih društvo ne bi moglo opstati ili bi bila ugrožena njegova sigurnost (tzv. naročito vrijedna pravna dobra).
Za materijalni pojam kaznenog djela potrebna je i određena kvaliteta ljudske radnje. Neke vrijednosti štite se prijetnjom kazne od svih vrsta napada, ali kod mnogih to nije potrebno ako se njihova zaštita postiže u dovoljnoj mjeri u drugim granama prava. Kazna kao odgovor za kazneno djelo najteža je sankcija koju pravo poznaje i zato se smije primjenjivati samo ako se zaštita pravnog dobra ne može postići na drugi, blaži način.
Kaznena djela propisana su kaznenim zakonom.
Formalni pojam kaznenog djela obuhvaća pravne pretpostavke kažnjivosti koje su svojstvene svim kaznenim djelima. Da bi neko kazneno dijelo bilo kažnjivo nije dovoljno da se njime ostvare sva obilježja nekog kaznenog djela sadržana u opisu tog kaznenog djela u posebnom djelu kaznenog zakonodavstva nego se moraju ispuniti i određene pretpostavke predviđene u općem djelu kaznenog zakonodavstva (npr. kazneno djelo ubojstva ne postoji ako je osoba usmrćena u slučaju nužne obrane).
Obilježja kaznenog djela kojima se određuje kazneno djelo u formalnom smislu: