Kitarista ili kitarist, ranije i citarist (starogrčki: κιθαρῳδός, lat. citharoedus, doslovno kitarod) označava profesionalnog pevača u antičkoj Grčkoj koji je uz pevanje svirao kitaru, jedan od drevnih žičanih muzičkih instrumenata. Grčka reč κιθαρῳδός (kitharoedós) spojena je od dve imenice: κιθάρα (kithára = "kitara") i ἀοιδός (aoidós = pevač). U antici se pravila razlika između kitaroda, koji je istovremeno pevao i kitaru svirao, i kitariste (κιθαριστής), koji je samo svirao kitaru.[1] U literaturi na srpskohrvatskom sreću se i nazivi: citarač,[2] kitaraš.[3][4]
Među najpoznatijim starogrčkim kitaristima bio je Terpandar (7. vek pne.), iz Antise na Lezbosu, koji je putovao po različitim grčkim krajevima i "tako spremao zemljište za rascvat umetničke lirike";[5] pevao je kitarodičke nome,[6] tj. nome koje se pevaju uz pratnju kitare, pošto je dotad četvorožičnoj grčkoj kitari dodao još tri žice, tako da je sad imala sedam žica, po ugledu na pektidu iz Lidije.[7][8] Drugi poznati svirač na kitari bio je legendarni Arion, za koga Herodot kaže da je "bio kitaraš, koji se tadašnjega nijednoga nije bojao, i on je prvi, koliko mi znamo, spevao ditiramb, dao mu ime i prikazao ga u Korintu".[9]
"Kitarod" je bio i jedan od epiteta Apolona (Apollo Citharoedus), boga umetnosti i muzike, koji je često predstavljen s kitarom u ruci. Jedan takav bronzani kip Apolona s kitarom pronađen je u jednoj kući u Pompejima, koja je zato nazvana Kuća kitariste. U grčkoj komediji nije bilo neuobičajeno da se pojavi kitarista kao jedan od tipskih likova, kako se vidi po delima komediografa Anaksandrida. Lik kitariste pojavljuje se i u rimskoj komediji, npr. u Terencijevoj Braći i Formionu (u oba se slučaja zapravo radi o kitaristicama, ženama koje sviraju kitaru).