| Jevgenij Zamjatin Евге́ний Ива́нович Замя́тин | |
|---|---|
 Boris Kustodijev: Portret pisca Jevgenija Zamjatina (1923.) | |
| Biografske informacije | |
| Rođenje | 1. 2. 1884. Lebedjanj, Rusija(tada Rusko Carstvo) |
| Smrt | 10. 3. 1937. (dob: 53) Pariz, Francuska |
| Obrazovanje | |
| Zanimanje | romanopisac, novinar |
| Opus | |
| Književni pravac | modernizam |
| Znamenita djela | |
| Inspiracija | |
Od | |
Jevgenij Ivanovič Zamjatin[1] (ruski: Евге́ний Ива́нович Замя́тин, IPA: [jɪvˈgʲenʲɪj ɪˈvanəvʲɪtɕ zʌˈmʲætʲɪn]) (1.2. 1884 – 10.3. 1937) bio je ruski pisac, najpoznatiji po svom romanu Mi iz 1921. godine, futurističkoj distopiji koja je ima snažan utjecaj na Orwellovu 1984, Randinu Anthem i Huxleyev Vrli novi svijet.
Zamjatin se rodio u Lebedjanu, gradiću oko 300 km južno od Moskve. Otac mu je bio pravoslavni svećenik i direktor lokalne škole, a majka učiteljica. Godine 1902. se uputio u St. Peterburg kako bi studirao brodogradnju. Tokom studija se priključio boljševicima, a za vrijeme ruske revolucije 1905-1907 je kraće vrijeme proveo u izgnanstvu u Finskoj. Diplomirao je 1908. a nakon toga je nekoliko puta hapšen od carskih vlasti. Pisanjem se počeo baviti kao hobijem, ali je kasnije objavljivao članke i prozu u socijalističkim časopisima.
Godine 1916. je upućen u Englesku kako bi nadgledao izgradnju ledolomaca naručenih od Rusije u tamošnjim brodogradilištima. Sljedeće godine se vratio u Rusiju gdje je počeo na ruski prevoditi djela Jacka Londona i H.G. Wellsa.
Zamjatin je bio vatreni pristaša oktobarske revolucije, ali je nekoliko godina nakon dolaska boljševika na vlast u svojim djelima počeo prvo ismijavati, a zatim kritizirati njihovu sklonost birokratizmu. Posebno ga je počela mučiti sve veća sklonost cenzuri, čija je i sam postao žrtva, s obzirom da su sovjetski cenzori u romanu Mi pronašli kritiku vlastitog režima. Nakon što je roman godine 1927. objavljen u emigrantskom tisku, Zamjatin je pao u nemilost i sva djela su mu zabranjena.
Godine 1931. Maksim Gorki je od Staljina uspio ishoditi dozvolu Zamjatinu da napusti SSSR. Zamjatin se skrasio u Parizu gdje je živio u siromaštvu sve do smrti šest godina kasnije.
