Stephen King's It | |
---|---|
Žanr | horor, drama |
Format | miniserija |
Scenario | Lawrence D. Cohen Tommy Lee Wallace |
Režija | Tommy Lee Wallace |
Nastupaju | Harry Anderson Dennis Christopher Richard Masur Annette O'Toole Tim Reid John Ritter Richard Thomas Tim Curry |
Naracija | Tim Reid |
Kompozitor muzičke teme | Richard Bellis |
Zemlja porijekla | Sjedinjene Države |
Jezik/ci | engleski jezik |
Produkcija | |
Producent(i) | Mark Basino Allen S. Epstein Jim Green |
Montažer(i) | David Blangsted Robert F. Shugrue |
Fotografija | Richard Leiterman |
Trajanje | 192 minute (originalna verzija) 187 minuta (kućno izdanje) |
Distributer | Warner Bros. Television |
Emitiranje | |
Originalni kanal | ABC |
Originalno prikazivanje | 18. – 20. studenog 1990. |
It (srpskohrvatski: Ono), punim imenom Stephen King’s It, američka je horor miniserija iz 1990. godine, temeljena na istoimenom romanu Stephena Kinga. Miniseriju od dvije epizode režirao je Tommy Lee Wallace, koji je i adaptirao scenarij zajedno s Lawrenceom D. Cohenom. Ova miniserija je bila prva adaptacija ovog Kingovog djela; godine 2017., snimljen je prvi nastavak nove adaptacije, koja zaključena nastavkom iz 2019. godine.
Priča se vrti oko nadnaravnog demona koji ima sposobnost mijenjanja oblika, a koji terorizira fiktivni gradić Derry, ME. Ono se u pravilu manifestira kao najveći strah osobe koju terorizira, mada se najčešće pojavljuje kao sadistički i dovitljivi klaun po imenu Pennywise. Protagonisti su Sretna sedmorka (The Lucky Seven), odnosno Klub gubitnika (The Losers Club), skupina djece s društvenih margina, koja otkrije Pennywisea i odluči se uništiti ga pod svaku cijenu. Radnja serije događa se kroz dva vremenska razdoblja - kada djeca prvi put susretnu Pennywisea tokom 1960. godine, odnosno, kada se kao odrasli ljudi vraćaju u Derry tokom 1990. godine kako bi ga konačno uništili.
It je uključivala ansamblsku postavu u kojoj su glavne uloge tumačili Richard Thomas, John Ritter, Annette O'Toole, Harry Anderson, Dennis Christopher, Tim Reid i Richard Masur kao članovi Kluba gubitnika, te Tim Curry kao Pennywise. Glavne likove su u prvom dijelu, kao djecu, tumačili Jonathan Brandis, Seth Green, Emily Perkins, Brandon Crane, Adam Faraizl, Marlon Taylor i Ben Heller. U sporednim ulogama pojavljuju se Michael Cole, Jarred Blancard, Gabe Khouth, Chris Eastman, Olivia Hussey, Frank C. Turner, Tony Dakota, Michael Ryan, Tom Heaton, William B. Davis i Chelan Simmons.
Lawrence D. Cohen, kojega je ABC unajmila da adaptira Kingov roman od preko 1,100 stranica, inicijalno je zamislio osmosatnu adaptaciju u četiri dijela. Cohen je na kraju morao sabiti izvorni materijal u trosatnu miniseriju u dva dijela, zadržavajući pritom osnovne elemente priče, ali odbacujući brojne sporedne radnje zbog ABC-jevog rasporeda. Produkcija je započela početkom 1990. godine, a samo snimanje je trajalo tri mjeseca i odrađeno je u kanadskom gradu New Westminster.
It je premijerno prikazan 18. i 20. studenog 1990. godine na ABC-ju, ostvarivši gledanost od 30,000,000 ljudi tokom premijere. Kritičari su pohvalili seriju, a posebno Curryja u ulozi Pennywisea. Za svom radu na miniseriji, Richard Bellis je dobio Primetime Emmy Award za najbolju muzičku kompoziciju za miniseriju, film ili specijalni program.
Godine 1960., u gradiću Derryju, ME, maleni Georgie Denbrough igra se na kišnoj ulici s papirnatim brodićem što mu ga je napravio njegov brat, Bill, koji muca. Nošen kišom, brodić završi u kanalizacijskom odvodu, gdje Georgie susretne Pennywisea, rasplesanog klauna. Nakon kratkog razgovora, Pennywise namami Georgieja da uzme svoj brod, samo da bi mu odgrizao ruku i ostavio ga da iskrvari na cesti. Mjesecima kasnije, Bill i astmatičar Eddie Kaspbrak sprijateljuju se s novim dječakom u njihovoj školi, pretilim Benom Hanscomom. Kasnije se njihovoj družini pridruže Beverly Marsh, koja živi s ocem zlostavljačem, duhoviti Richie Tozier i židovski skaut, Stan Uris. Dok se zajedno upoznaju, Ben razvije emocije prema Beverly, samo da bi otkrio kako se njoj sviđa Bill. Uz to što su meta nasilnika koje predvodi Henry Bowers, djeca u jednom trenutku susretnu Pennywisea.
Nešto kasnije, grupi se pridružuje i Afroamerikanac Mike Hanlon, također novi u gradu, dok bježi od Bowersove grupice. Djeca otjeraju Bowersa i njegove pratioce kamenjem, s tim da im Bowers obećava da će ih ubiti; u tom trenutku dobiju nadimak Klub gubitnika. Dok pregledavaju Mikeovu bilježnicu s historijskim člancima i fotografijama, djeca otkriju kako je Pennywise, kojega nazivaju Ono, čudovište koje svakih 30 godina terorizira Derry. Bill tada shvati kako je Ono ubilo Georgieja, nakon čega Gubitnici odlaze u kanalizacije Derryja kako bi ga ubili.
Tamo, Bowers i njegovi prijateji Victor Criss i Belch Huggins napadaju Stana, međutim potonju dvojicu ubija Ono. Henry je doživio traumu od koje mu je kosa pobijelila. Stanley ubrzo pronalazi ostatak Gubitnika, ali ga Ono zgrabi. Gubitnici iskoriste Pennywiseovu sposobnost da pristupi njihovoj mašti protiv njega. Eddie zamisli kako je njegov inhalator prepun kiseline s kojom rastopi pola klaunova lica. Beverly ispaljuje srebrne metke u njega i Gubitnici su odjednom uvjereni kako mogu pobijediti Ono. Poraženo, Ono se povlači u dubine kanalizacije na hibernaciju. Gubitnici se zaklinju da će se, ukoliko se Ono vrati, vratiti u Derry kao odrasli i dokrajčiti ga. Traumatizirani Bowers priznaje odgovornost za Pennywiseova ubojstva i biva odveden u azilij.
Godine 1990., odrasli Mike Hanlon radi kao knjižničar u Derryju. Ono se vratilo i pobilo nekoliko djece (uvodna scena miniserije prikazuje jedno od tih ubojstava, nakon čega radnja seli u prošlost), što potakne Mikea da kontaktira ostale Gubitnike i pozove ih da ispune zavjet. U međuvremenu, Bill je postao uspješni autor horor romana, oženjen za britansku glumicu Audru Phillips, Ben je postao uspješni arhitekt, Beverly modna dizajnerica koju zlostavlja suprug, Tom Rogan, Richie voditelj kasnonoćnog humorističnog programa, Eddie vodi kompaniju koja iznajmljuje limuzine, mada i dalje živi s majkom, dok je Stan u braku s brokericom. Svi gubitnici, osim Stana, pristanu doći. Stanova supruga kasnije otkrije kako je Stan počinio samoubojstvo u kupaonici.
Preostali Gubitnici postepeno se vraćaju u Derry, samo da bi ih na putu opsjedao Pennywise; nakon što se okupe, saznaju za Stanovo samoubojstvo. Ono pomaže Henryju da pobjegne iz azilija kako bi pobio Gubitnike. Audra u međuvremenu dolazi u Derry, ali ju uhvati Ono, nakon što ju hipnotizira svojim svjetlima (Deadlights). Henry napada Mikea, ali biva ubijen vlastitim nožem nakon što Ben i Eddie interveniraju. Mike je hospitaliziran, ali je prije toga dao Billu dva komadića srebra što ih je pronašao u kanalizaciji; pomoću njih su Gubitnici prvi put svladali Pennywisea. Pet preostalih Gubitnika odlazi u kanalizaciju na konfrontaciju s čudovištem. Bill otkrije kako je Ono otelo Audru, ali mu prijatelji pruže podršku.
Odrasli Gubitnici dolaze do Pennywiseova skrovišta gdje pronalaze katatoničnu Audru, ali se i suočavaju s klaunovim stvarnim oblikom, onim divovskog, čudovišnog pauka. Bill, Ben i Richie padnu kao žrtve njegovih svjetala, dok Beverly očajnički traži komadiće srebra nakon što je ranije promašila pogoditi Ono. Eddie pokuša ponoviti ozljedu koju je nanio Pennywiseu kao dijete, ali pritom zadobije smrtonosnu ozljedu. Beverly uspije osloboditi ostale, ali Eddie ubrzo umire. Preostali Gubitnici love ranjeno čudovište i iščupaju mu srce, uspijevajući ga tako ubiti. Pri odlasku, iz kanalizacija iznose Eddiejevo truplo i katatoničnu Audru.
Gubitnici se ponovo rastaju, a njihove uspomene na Ono postepeno blijede. Mike se oporavi u bolnici, a Ben i Beverly se vjenčaju i očekuju svoje prvo dijete, dok Richie dobiva filmsku ulogu. Bill posljednji napušta Derry, nakon što je uspio probuditi Audru iz katatonije nakon vožnje na negovom starom biciklu, "Silveru". Audra se oporavlja, nakon čega se njih dvoje poljube nasred grada.
U miniseriji se pojavljuje serija sporednih glumaca i statista, toliko da bi bilo nepraktično nabrajati ih sve na ovome mjestu; za potpuni popis glumaca i njihovih uloga, vidjeti ovaj link.
—Lawrence D. Cohen[2]
ABC je dobio prava za snimanje miniserije temeljene na Kingovom romanu It, što bi bila prva televizijska adaptacija Kingovog djela nakon miniserije Salem's Lot iz 1979., koju je režirao Tobe Hooper.[2] Lawrence D. Cohen, koji je ranije napisao scenarij za De Palminu adaptaciju romana Carrie iz 1976., angažiran je kao scenarist miniserije.[2] Sam King nije, prema vlastitim riječima, što je kasnije potvrdio i Cohen, imao nikakvu ulogu u pisanju scenarija.[2] ABC je inicijalno dogovorio da George A. Romero režira miniseriju, koja je zamišljena kao osam- do desetsatna serija koja bi bila emitirana u obliku dvosatnih epizoda.[2] Romero je, na koncu, morao odustati od projekta zbog problema s rasporedom, jer tada je radio i na remakeu filma Night of the Living Dead,[1] nakon čega je ABC odlučio skratiti seriju na tri epizode. Ubrzo je ABC doveo Tommyja Leeja Wallacea, prijatelja i "učenika" slavnog Johna Carpentera, kao Romerovu zamjenu. Nakon što je Wallace potpisao, ABC je donio konačnu odluku da miniseriju ograniči na samo dvije epizode.[2]
Cohen je komentirao kako je imao velikih problema s komprimiranjem knjige od preko 1,100 stranica u samo dvije epizode,[3] što je bila posljedica ABC-jeve nervoze oko miniserije. Velik broj scena morao je biti izbačen iz scenarija, a posebice sporedne radnje koje se tiču osobnih života likova, poput scene u kojoj svi muški likovi izgube svoju nevinost s Beverly nakon borbe s Pennywiseom.[2][4] Cohen je kasnije rekao: "Ne mogu uopće početi nabrajati moje najdraže scene iz knjige koje smo morali izbaciti, jer ih ima toliko mnogo. (...) Ja na to gledam kao na situaciju s polupraznom čašom. U objema epizodama imamo scene što ih je stvorio Steve [King] u svom tekstu i oduševljen sam što su preživjele, poput scene s kineskim kolačićima ili one kada se Beverly vraća u svoju kuću iz djetinjstva. Po meni, najbolji trenutci iz knjige su završili u scenariju, dok su ostalo kolateralne žrtve."[2]
Wallace i Cohen zadržali su fokus izvornog materijala na Pennywiseu; filmski teoretičar Tony Magistrale je u knjizi Hollywood's Stephen King, kako miniserija zadržava "poveznice između odraslog svijeta Derryja i Ita, koji je dodatno utvrđen u majstorskom odabiru karnevalskog klauna kao simbola koji objedinjuje različita stvorenja koja predstavljaju čudovište".[5] Lik Kornjače, koji je Pennywiseov prirodni neprijatelj i važan lik u kontekstu mitologije Stephena Kinga, na koncu je izbačen iz scenarija, iako je imao važnu ulogu u pomaganju Gubitnicima da poraze klauna; kada je John Ritter upitao hoće li se Kornjača pojaviti u seriji, djelatnici studija su ga upitali je li normalan.[1]
Wallace i Cohen su odabrali većinu odraslih glumaca, uključujući i Johna Rittera, Dennisa Christophera, Tima Reida te Harryja Andersona.[2] Annette O'Toole je ulogu dobila nakon sugestije Johna Rittera prema producentima, s obzirom da je on radio s njom na filmu The Dreamer of Oz: The L. Frank Baum Story (1990.). O'Tooleova je po ovom pitanju rekla: "Čini mi se da je [John] pričao s nekim, jer sam dobila ponudu [da igram Beverly]. (...) Sve se to dogodilo jako brzo; mislim da uopće nisam išla na audiciju. Tada sam živjela u Oregonu i, nisam se ni okrenula, već sam bila u Vancouveru i družila se s najboljim, najzabavnijim ljudima ikad".[2]
Dječji glumci prolazili su audicije; Emily Perkins i Marlon Taylor, koji glume mlade Beverly i Mikea, izabrani su u Vancouveru, dok su Seth Green i Jonathan Brandis, koji tumače Richieja i Billa, izabrani u Los Angelesu.[2]
Što se tiče Pennywisea, Cohen je rekao kako tokom pisanja scenarija nije imao konkretnog glumca u vidu. Prema riječima režisera Tommyja Leeja Wallacea, prije nego što je on preuzeo projekt, glavni kandidati bili su Malcolm McDowell i Roddy McDowall, a među kandidatima se spominjao i muzičar Alice Cooper.[1] Wallace je, ipak, želio Tima Curryja, unatoč činjenici da je s McDowallom ranije radio na filmu Fright Night Part 2 (1988.).[2] Sam Curry je inicijalno bio skeptičan oko prihvaćanja uloge zbog velike količine šminke i prostetike koju je Pennywise trebao nositi; nakon što je Wallace obećao da će prostetika biti uklonjena, a šminka svedena na minimum, glumac je pristao. Na kraju se ispostavilo kako su dodaci bili potpuno nepotrebni, s obzirom na uvjerljivost Curryjeve interpretacije.[1]
It je sniman tokom tromjesečnog perioda u Vancouveru, s budžetom od $12,000,000.[6] Kako je koncept serije uključivao odrasle likove i njihove pandane iz djetinjstva, Wallace je želio da se odrasli glumci upoznaju s djecom, koja su glumila iste likove; povodom toga je izjavio: "Željeli smo da se odrasli glumci i djeca druže nekoliko dana, iako nas je to dosta koštalo, jer odrasli nisu imali nijednu zajedničku scenu s djecom".[2] Lokacije snimanja uključivale su Stanley Park, jezero Beaver te Srednju školu svetog Tome Akvinskog.[7] U razgovoru za The Hollywood Reporter, Wallace je rekao da je njegov posao bio "prepustiti pozornicu Timu i ne smetati mu previše. Bio je kao Robin Williams u smislu da je ulozi donio jednu spontanu improvizaciju". Curry je Pennywiseu dao njujorški naglasak: "Jednostavno sam pustio da bude tako. (...) Klaunovi su utjelovljenje naših najvećih strahova. Mislim da sam prestrašio jako puno djece".[8]
Inicijalni dizajn za Pennywisea uključivao je naglašene jagodice, izraženu bradu i ispupčeno čelo. Tim Curry, koji je ranije radio s puno prostetike i smatrao je da ona otežava interpretaciju, strogo se protivio tolikim dodacima, toliko da mu je uklanjanje istih bio uvjet za prihvaćanje uloge;[1] Wallace je po ovom pitanju rekao: "Tim [Curry] se strogo protivio tolikoj gumi. Nedavno je bio sudjelovao u nekoliko filmova u kojima je bio prekriven prostetikom i siguran sam da je smatrao kako će mu svo to lijepilo i lateks samo smetati. Naravno, bio je u pravu. S tim očima, i s tim ustima, te s njegovim ludim, sardoničnim smislom za humor, manje se ispostavilo kao više što se ticalo šminke".[2]
Koordinator specijalnih efekata, Bart Mixon, počeo je raditi na odljevu glave za Pennywisea nakon što je Curry dobio ulogu; izradio je i tri glinena modela za probe. Prema Mixonu, Pennywiseovu glavu temeljio je na izgledu Lona Chaneyja u filmu The Phantom of the Opera (1925.), koju je "stilizirao u klauna".[2] Izradio je ukupno tri odljeva za klaunovu glavu, jedan koji je podsjećao na klauna-klošara, jedan koji je bio "malo zlobniji" te onaj koji ja, na koncu, korišten u seriji. Kako bi postigao bijeli ten, Curry je nosio posebnu kremu koja ga je ga je pretvorila u "živući lik iz crtanog filma".[2]
Većina specijalnih efekata u filmu realizirana je praktički bez ikakve digitalne intervencije, izuzev scene u kupaonici tokom koje Pennywise izlazi iz odvoda; ta je scena realizirana pomoću zamjenske animacije, tehnike slične stop animaciji.[2] Zbog takve odluke produkcije, odnosno zbog nedostatka budžeta, specijalni efekti su bili jedan od rijetkih aspekata filma na kojeg su se kritičari negativno osvrnuli.
U posljednoj sceni borbe s paukom, koja je ujedno bila i posljednja snimljena scena, korištena je potpuno operabilna lutka pauka koju su dizajnirali Mixon i njegov tim. Wallace je o pauku rekao sljedeće:
Radili smo jako dugo i jako naporno dizajnirajući pauka koji je bio jako nabijen i mišićan, gotovo reptilski u izgledu. Izgledao je izvrsno na crtežima, a sjećam se čak i jednog malenog, glinenog modela što ga je izradio Bart, a koji je zaključio posao i pridobio moje entuzijastično odobravanje. Bart i tim su se vratili u Hollywood kako bi izradili punu verziju, nakon čega je snimanje počelo. Kada se SVFX tim vratio u Vancouver i raspakirao punu verziju pauka, ono što sam ja očekivao da ću vidjeti je velika verzija originalnog modela, onog snažnog, reptilskog stvora koji je bio strašan na prvi pogled. Ono što su oni sastavili na setu bilo je mnogo, mnogo drugačije. Uopće nije bio nabijen, već vrlo tanak.
– Tommy Lee Wallace[2]
Glumci su također bili jako razočarani konačnom borbom protiv pauka, iako je Tim Reid rekao da mu je žao što nije mogao raditi s lutkom kao i ostali, jer je njegov lik u to vrijeme bio u bolnici; John Ritter je čak rekao kako mu je žao što je pauk uopće bio konačni neprijatelj, a ne Tim Curry, jer je smatrao da je Pennywise pravi negativac u filmu.[1] Wallace je, na koncu, bio jako razočaran krajem, ali je objasnio kako jednostavno nisu imali dovoljno novca da realiziraju tu scenu kako su inicijalno zamislili.[1] Tokom razgovora na manifestaciji Fan Expo Canada 2017. godine, Tim Curry je o pauku rekao: "Nije bio... baš jako strašan. Niti uvjerljiv".[9]
Stephen King's It | |
---|---|
Soundtrack — Richard Bellis | |
Datum izdanja | 15. studenog 2011. |
Žanr | soundtrack |
Trajanje | 98:31 |
Izdavač | Intrada Records |
Produkcija | Douglass Fake |
Glazbu za miniseriju komponirao je Richard Bellis, a uključivala je različit splet kompozicija, od orkestralne glazbe koja je dočaravala Derry pa do jezivih elektroničkih aranžmana koji su pojačavali dojam strašnih scena.[10] Bellis je za svoj rad na seriji dobio Primetime Emmy Award za najbolju muzičku kompoziciju za miniseriju, film ili specijalni program.[11] Službeni soundtrack na 2 CD-a izdan je 15. studenog 2011. godine,[10] u ukupom trajanju od 98:31 minuta. Soundtrack je izdala produkcijska kuća Intrada Records.
Disk 1 | ||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Br. | Naslov | Trajanje | ||||||||
1. | "Main Title" | 1:52 | ||||||||
2. | "Enter the Clown" | 3:04 | ||||||||
3. | "Georgie Dies" | 4:17 | ||||||||
4. | "Ben Gets the News" | 0:51 | ||||||||
5. | "Punks" | 2:18 | ||||||||
6. | "I Hate It Here" | 1:53 | ||||||||
7. | "Bedroom Jazz Source" | 2:24 | ||||||||
8. | "The Slap" | 1:45 | ||||||||
9. | "Die if You Try" | 4:02 | ||||||||
10. | "Richie's Talk Show Play-Off" | 0:34 | ||||||||
11. | "The Beast – First Encounter" | 2:05 | ||||||||
12. | "Mike Remembers" | 0:58 | ||||||||
13. | "Mike Joins the Group" | 5:07 | ||||||||
14. | "Pennywise" | 0:39 | ||||||||
15. | "Circus Source" | 1:10 | ||||||||
16. | "Target Practice" | 2:51 | ||||||||
17. | "The Sewer Hole" | 3:13 | ||||||||
18. | "Stan Gets Nabbed" | 4:27 | ||||||||
19. | "The Fog" | 3:25 | ||||||||
20. | "The Pact" | 1:43 | ||||||||
21. | "Stan's Suicide" | 0:50 | ||||||||
22. | "End Credits I" | 1:00 | ||||||||
Ukupno trajanje: |
50:53 |
Disk 2 | ||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Br. | Naslov | Trajanje | ||||||||
1. | "Main Title Part II" | 1:51 | ||||||||
2. | "The Graves" | 1:48 | ||||||||
3. | "Library Balloons" | 2:53 | ||||||||
4. | "Ben's Flashback" | 0:35 | ||||||||
5. | "Skeleton on the Pond" | 0:40 | ||||||||
6. | "Guillory's Muzak" | 1:27 | ||||||||
7. | "Hydrox" | 2:49 | ||||||||
8. | "Audra" | 1:45 | ||||||||
9. | "Fortune Cookie" | 1:54 | ||||||||
10. | "Silver Flyer" | 2:22 | ||||||||
11. | "Leftover Stan" | 1:52 | ||||||||
12. | "Henry and Belch" | 2:20 | ||||||||
13. | "Every Thirty Years" | 1:56 | ||||||||
14. | "Audra Arrives" | 2:02 | ||||||||
15. | "This Time It's for Real" | 4:26 | ||||||||
16. | "The Smell of Death" | 1:59 | ||||||||
17. | "Something's Coming" | 4:00 | ||||||||
18. | "The Spider's Web" | 5:11 | ||||||||
19. | "Hi Ho Silver" | 4:33 | ||||||||
20. | "End Credits Part II" | 1:00 | ||||||||
Ukupno trajanje: |
47:38 |
It je premijerno prikazan na ABC-ju tokom dvije večeri, 18. (nedjelja)[12] i 20. studenog (utorak) 1990. godine.[13] Prvi dio bio je peti najgledaniji program tog tjedna s udjelom gledanosti 18.5/29 i ukupno 17,500,000 gledatelja.[12] Drugi dio bio je drugi najgledaniji program tog tjedna s udjelom 20.6/33 i ukupno 19,200,000 gledatelja.[13] S više od 30,000,000 gledatelja tokom premijernog prikazivanja, ABC je, prema Cohenovim riječima, smatrao It iznimnim uspjehom.[2] Miniserija je u više navrata reprizirana tokom godina.
Prvo kućno izdanje Ita pojavilo se 1991. godine u formi VHS-a i LaserDisca.[14] Originalno VHS izdanje sadržavalo je dvije kazete, s odvojenim prvim i drugim dijelom. Prva VHS i LD izdanja sadržavala su originalnu verziju serije, u ukupnom trajanju od 192 minute. Nedugo zatim, It je reizdan na VHS-u u vidu EP formata, ovoga puta na jednoj kazeti.
Prvo DVD izdanje miniserije pojavilo se 2002. godine, dok se prvo Blu-ray izdanje pojavilo 4. listopada 2016. godine.[15] DVD i BD izdanja sadrže skraćenu verziju serije u trajanju od 187 minuta, koja je ujedno predstavljena i kao jedinstveni film. Skraćeno izdanje sadrži skraćenu verziju scene suicida iz prvog dijela te skraćenu verziju scene na groblju iz drugog dijela, dok scena u hotelu iz drugog dijela potpuno nedostaje.
It je izazvao prilično pozitivne reakcije kritičara te je, prema riječima nekih od njih, stekao kultni status, posebice među adaptacijama djela Stephena Kinga. U intervjuu iz 2015. godine, King se, osobno, pozitivno osvrnuo na adaptaciju: "Nemojte zaboraviti, moja očekivanja bila su nikakva. Tu je knjiga koja ima preko 1,000 stranica, a oni su ju namjeravali zbiti u četiri sata, s reklamama. Međutim, serija me stvarno iznenadila koliko je bila dobra. Bila je to jako ambiciozna adaptacije jedne jako velike knjige".[2] Na portalu Rotten Tomatoes, miniserija ima 57% pozitivinih ocjena temeljem 14 kritika, uz prosječnu ocjenu 5.5/10.[16]
Pisani mediji su se svojedobno jako pozitivno osvrtali na miniseriju. Matt Roush je, dajući miniseriji pozitivnu kritiku, za USA Today napisao: "Ako je Twin Peaks ponoćni film što se tiče udarnog termina, onda je It miniserijski ekvivalent onih subotnjih horor matineja koje su tako veselo oblikovale generacije prije nego su Freddy i Jason počeli sa svojom vizualno eksplicitnijom serijom... Prihvatite It pod njegovim udobnim uvjetima i ne zaboravite upaliti svjetla".[17] Pišući za Entertainment Weekly, Ken Tucker je pohvalio glumačku ekipu, ali se negativno osvrnuo na specijalne efekte i tempo: " It sadrži visoku razinu ansamblske glume, rijetku za bilo koji horor film... (...) uz Itov spori tempo, kraj mi je bio jako razočaravajuć — neinventivni specijalni efekti animiraju čudovište u njegovoj posljednjoj inkarnaciji. Ali glumci su izvrsni, Curryjev smijeh je jeziv, a Kingova uobičajena latentna tema — o boli koju odrasli nanose djeci bez da su toga uopće svjesni (Ono?) — uvijek je vrijedna promišljanja".[17]
Retrospektivni komentari također su bili izrazito pozitivni. Magazin The Hollywood Reporter opisao je It kao "jedno zadovoljavajuće iskustvo zahvaljujući Curryju u ulozi sirove, podrugljive zlobe".[8] Curryja je pohvalio i Ian Jane s portala DVD Talk, koji je uz Pennywisea, posebno istaknuo kombinaciju djetinje nostalgije i horor elemenata koju miniserija donosi.[15] Pozitivan komentar dala je i Sandra Harris s portala Movie Pilot, koja je napisala: "Ima tu i predivne scenografije i lijepog ispreplitanja prisjećanja i regularnih scena. Za ljubitelje Stephena Kinga, ovaj je film obvezni dio vaše kolekcije. Za ljubitelje horora generalno, rekla bih da biste mogli proći i gore. Isključite svoje telefone i zakopajte se ispod deke na tri sata s kokicama i daljinskim upravljačem".[18] John Campopiano s portala Bloody Disgusting posebno je pohvalio režisera Wallacea zbog "manje oslanjanja na klasične scene zastrašivanja, a više na stvaranje neugodne atmosfere kao kontrasta djeci i njihovim pričama".[19] Dan Stephens s britanskog portala Top 10 Films dao je miniseriji četiri od pet zvjezdica. U svojoj kritici, Stephens je pohvalio priču, razvoj likova i napetost prvoga dijela, ali se negativno osvrnuo na razočaravajući drugi dio, kritizirajući nedostatak "prijateljstva i zajedništva" među protagonostima prisutan u prvom dijelu te klišejizirani kraj.[20]
Pišući za Rolling Stone tokom 2017. godine, Sean T. Collins je miniseriju nazvao "legendarnom" te zaključio kako je postala kultni klasik. Iako je, tvrdi, miniserija uvelike "zabrljala s Pennywiseovim moćima", dodao je da je Curryjeva interpretacija "ono od čega se sastoje besane noći. On pilji, smije se, podcjenjuje, on proždire scenu kao što samo čudovište proždire školarce – i generalno se urezuje u um gledatelja".[21]
Godina | Nagrada | Kategorija | Ishod | Primatelj(i) | Bilješke |
---|---|---|---|---|---|
1991. | Primetime Emmy | Najbolja muzička kompozicija za miniseriju, film ili specijalni program | Osvojeno | Richard Bellis | Nominacija za prvi dio miniserije |
Najbolja montaža s jednom kamerom za miniseriju ili film | Nominacija | Robert F. Shugrue | Nominacija za prvi dio miniserije | ||
David Blangsted | |||||
Nagrada Eddie | Najbolje montirana epizoda za televizijsku miniseriju | Osvojeno | Robert F. Shugrue | ||
David Blangsted | |||||
Nagrada Mladi umjetnik | Najbolji mladi glavni glumac u TV filmu, pilot ili specijalnoj epizodi | Nominacija | Brandon Crane |
Djela Stephena Kinga | |
---|---|
| |
Romani |
|
Serijal The Dark Tower |
|
Romani kao Richard Bachman |
|
Zbirke kratkih priča |
|
Publicistika |
|
Filmski scenariji |
|
Televizijski scenariji |
|
Muzičke suradnje |
|
Stripovi |
|
Srodni članci |
|
Medijska djela temeljena na opusu Stephena Kinga | |||||||||||||||||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Filmovi |
| ||||||||||||||||||||||||||
Televizija |
|