Imanuel Velikovski (engl. Immanuel Velikovsky, rus. Иммануи́л Велико́вский; Vitebsk, 10. jun 1895 - Prinston, 17. novembar 1979) je bio američki pseudoistoričar, najpoznatiji kao autor brojnih kontroverznih knjiga koje reinterpretiraju događaje iz drevnoj istoriji, među kojima je bestseler u SAD „Svetovi u sudaru“, objavljena 1950.[1] godine. Prethodno je imao značajnu ulogu u osnivanju Hebrejskog univerziteta u Jerusalimu, i bio je ugledni psihijatar i psihoanalitičar.
Njegove knjige koriste komparativnu mitologiju i antičke književne izvora (uključujući i Bibliju) da dokažu da je Zemlja doživela katastrofalni bliski kontakt drugim planetama (Venerom i Marsom) u drevnim vremenima. Velikovski tvrdi da su elekotrmagnetske pojave imale značajnu ulogu u nebeskoj mehanici. Takođe zastupa revidiranu hronologiju starog Egipta, Grčke, Izraela i drugih kultura drevnog Bliskog istoka. Cilj revidirane hronologije je da objasni mračno doba istočnog Sredozemlja (oko 1100 - 750. pne.) i pomiri biblijsku istoriju sa prihvaćenom arheologijom i egipatskom hronologijom.
Teorije Velikovskog su energično odbačene ili ignorisane od strane akademske zajednice.[2] Ipak, njegove knjige se često dobro prodaju i dobijaju oduševljenu podršku u laičkim krugovima, često praćene tvrdnjama o nepoštenom tretmanu za Velikovski od strane priznatih akademija.[3][4][5][6] Kontroverze oko njegovog rada i njegovog prijema se često nazivaju „afera Velikovskog“.[7][8][9]