Galen iz Pergama | |
---|---|
Rođenje | septembar 129. |
Smrt | Šablon:C. 210 |
Nacionalnost | Grk |
Zanimanje | Filozofija |
Aelije Galen ili Klaudije Galen (grčki: Κλαύδιος Γαληνός; septembar 129 – c. 200 / c. 216), češto anglicizmički Galen ili poznatiji kao Galen iz Pergama,[1] bio je poznati grčki lekar i filozof u rimskom carstvu.[2][3][4] Jedan je od najuspešnijih medicinskih instraživača iz antike, koji je uticao na razvoj različitih naučnih disciplina, uključijući anatomiju,[5] fiziologiju, patologiju,[6] farmakologiju[7] i neurologiju, kao i filozofiju[8] i logiku.
Na Galenovo razumevanje anatomije i medicine primarno je uticala tadašnja teorija humora (poznatog i kao četiri humora – crni žuč, žuti žuč, krv i flegm), kao što su napredovali stari grčki lekari poput Hipokrata. NJegove teorije su imale veliki uticaj na zapadnu medicinu više od 1.300 godina. Galenov opis anatomske građe zasnivao se na seciranju majmuna, a posebno berberskih makaka i svinja, jer seciranje ljudi nije bilo dopušteno u njegovo doba. Ipak, niko ga nije nadmašilo sve do štampanih opisa i ilustracija ljudske anatomije koje je napravio Andreas Vezalijus u svom delu De humani corporis fabrica u 1543,[9][10] gde je Galenova fiziološka teorija primenjena na ova nova opažanja.[11] Galenova teorija fiziologije cirkulativnog sistema ostala je neosporna do 1221. godine, kada je Ibn al-Nafis objavio svoju enciklopediju medicine pod nazivom As-Shamil fi Tibb, u kojoj je prijavio otkriće plućne cirkulacije.[12]
Galen je sebe video kao lekara i filozofa, kako je napisao u njegovom delu pod naslovom Najbolji lekar je takođe i filozof.[13][14][15] Galen je bio veoma zainteresovan za debatu između racionalističkih i empiricističkih medicinskih sekti,[16] i njegova primena neposrednog posmatranja, seciranja i vivisekcije u obuci studenata smatra se kombinacijom različitih pristupa.[17][18][19] Zbog toga se njegovo objašnjenje pojma bolesti naziva sintetička koncepcija bolesti.[20] Mnoga od njegovih dela su sačuvani i / ili prevedena sa originalnog grčkog jezika, mada su mnoga uništena i neka koja mu se pripisuju smatraju se lažnim. Iako postoji debata o datumu njegove smrti, on nije bio mlađi od sedamdeset godina kada je umro.
U srednjovekovnoj Evropi Galenove spise o anatomiji postale su nosilac univerzitetskog kurikuluma srednjovekovnog lekara, ali zbog propasti Zapadnog rimskog carstva oni su veoma pretrpeli zastoj i intelektualnu stagnaciju. Međutim, u Istočnom rimskom carstvu i Abasidskom kalifatu nastavili su da se proučavaju i prate. Neke Galenove zamisli nisu bile su tačne: on nije secirao ljudsko telo.[21] Grčki i rimski tabui značili su da je seciranje obično zabranjeni u starim vremenima, ali se u srednjem veku to promenilo: medicinski nastavnici i učenici u Bolonji su počeli da seciraju ljudska tela, a Mondino de Luzi (oko 1275–1326) je napravila prvi poznati udžbenik anatomije zasnovan na ljudskom seciranju.[22][23]
Galenov opis rada srca, arterija i vena održao se sve do 1628, kada je Vilijam Harvi opisao krvotok sa srcem kao pogonskom pumpom.[24] Galen je izvršio brojne eksperimente sa podvezivanjem živaca kako bi potkrepio teoriju, koja važi i danas, da mozak upravlja svim pokretima mišića preko centralnog i perifernog nervnog sistema.[25]
Galenovi originalni grčki tekstovi su u ranom modernom periodu postali obnovljeni. Tokom 1530-ih belgijski anatomist i lekar Andreas Vezalijus preuzeo je projekat da prevede Galenove grčke tekstove na latinski. Najslavnije delo Vezalijusa, De humani corporis fabrica, bio je pod velikim uticajem Galenskog pisma i oblika.[26]
Galenovo ime Γαληνός, Galēnos potiče od prideva γαληνός — „mirno”.[27]
Galen opisuje svoj rani život u delu „Na osećanja uma”. Rođen je u septembru 129;[28] njegov otac, Aelius Nikon, bio je imućan plemić, arhitekta i graditelj, sa eklektičnim interesima, uključujući filozofiju, matematiku, logiku, astronomiju, poljoprivredu i književnost. Galen opisuje svog oca kao „vrlo društvenog, pravednog, dobrog i blagonaklonog čoveka”. U to vreme Pergam (savremena Bergama, Turska) bio je glavni kulturni i intelektualni centar, koji je zabeležen po svojoj biblioteci (druga biblioteka je u Aleksandriji),[6][29] koji je privukao filozofe Stoika i Platona, kojima je Galen bio izložen u 14 godini. NJegove studije su prikazale svaki od glavnih filozofskih sistema tog vremena, uključujući Aristotelski i Epikurejski. NJegov otac je planirao tradicionalnu karijeru za Galena u filozofiji ili politici i vodio je računa da ga izloži književnim i filozofskim uticajima. Međutim, Galen navodi da je oko 145. godine njegov otac imao san u kome se pojavio bog Asklepije i naredio Nikonu da pošalje svog sina na studije medicine. Nakon njegovog ranijeg liberalnog obrazovanja, u 16 časova počeo je studije u prestižnom lokalnom svetilištu ili Asklepijeumu posvećenom Asklepiju, bogu medicine, kao θεραπευτής (terapeuti ili poslužitelj) tokom četiri godine. Tamo je došao uticajem ljudi nalik Ešrion Pergamona, Stratonikusa i Satirusa. Asklepijea je funkcionisala kao banja ili sanitarija na koju bi bolesni došli da traže usluge sveštenstva. Rimljani su često posećivali hram u Pergamu u potrazi za medicinskom pomoću od bolesti i oboljenja. To je bio i progon poznatih osoba kao što je Klaudius Čaraks (istoričar), Aelius Aristida (govornik), Polemon i Kaspius Rafinus Konzul.[4]